Objavljeno

Kad je dijete zaljubljeno u isti spol

Blogerica Huffington Posta izazvala je komešanje nedavnom objavom o tome kako se njezin sedmogodišnji sin izjasnio kao gay. Prethodno tome, Amelia je objasnila zaljubljenost njezina sina u lik Blainea iz poznate TV serije Glee. Naučivši što znači riječ gay tako je odlučio opisati sebe. Je li premlad da bi to zasigurno znao? Možda, no Amelia razumije da to nije zadnje kada je riječ o njegovoj orijentaciji.

Ne postoji razlog da identifikacija osobe kao homoseksualne u sedmoj godini života obavezuje na to da ostane gay tijekom cijeloga života, kao što ni pretpostavka heteroseksualnosti kod gotovo sve djece ne određuje njihovu seksualnost u odrasloj dobi. Zašto je slatko kada se djevojčica zaljubi u najdražeg lika i planira vjenčanje, a zabrinjavajuće ako je filmska zvijezda u koju je zaljubljena – žena, ako zaista tretiramo gay i straight ljude jednako?

Dio koji zabrinjava naše društvo u vezi dječjeg poznavanja termina homoseksualnosti često dolazi od brige o izloženosti djece seksu općenito. Kako god bilo, je li zaista civilno partnerstvo s nekim istog spola toliko slikovitije od Uspavane ljepotice udane za Princa Očaravajućeg? Iz toga ne slijedi da objašnjavanje djeci što su gej osobe znači da moramo objašnjavati koje seksualne prakse to uključuje, ništa više no što trebaju znati što se događa iz zatvorenih vrata mamine i tatine spavaće sobe.

Nitko ne zna čija će djeca “postati gay”, to se može dogoditi u bilo kojoj obitelji. Na Guardianu Tom Katsumi vjeruje da kao odrasli imamo dužnost naučiti djecu da gay ljudi postoje i da smo ih voljni prihvatiti i poduprijeti bez obzira na njihovu orijentaciju. Tijekom zadnjih godina prosječna dob otkrivanja orijentacije pala je na oko petnaest godina, ali čak i ako smatramo da seksualna orijentacija ne izlazi na površinu prije puberteta (protivno svjedočenjima mnogih LGB osoba koje su rekle da su znale i ranije) to i dalje ostavlja značajan broj teških godina u ormaru. Naravno, adolescencija je teško vrijeme za svakoga, ali proces u kojem netko shvaća da je gay i skuplja hrabrost za razgovor o tome (što u prosjeku traje šest ili sedam godina) je često vrijeme panike, zbunjenosti, izolacije i skrivanja, a javlja se u jednom od najvažnijih i formativnih razdoblja u životu.

Razgovarajući s drugim LGB osobama čiji su roditelji manje otvoreni, autor uočava kako je sretan jer nikad ni u jednom trenutku nije pomislio da je njegova seksualnost moralno pogrešna. Iako, i dalje je bilo nemoguće ne primijetiti da ju veliki dio društva tretira kao nešto čega se treba sramiti. Smatra da nije ispravno da očekujemo od svoje djece da se nose s tim kako su odjednom dio stigmatizirane manjine, sa strahom da će ih njihovi vlastiti roditelji odbaciti, s tajnošću koja im je nametnuta protiv njihove volje, a posebice da su u svemu tome sami.

Tko može reći koje psihološke posljedice ovaj teret iz djetinjstva ima na homoseksualce u kasnijem životu? Jednu stvar znamo: istraživanja pokazuju da su mladi LGBT ljudi pet puta skloniji samoubojstvu nego njihovi heteroseksualni vršnjaci. Važno je razumjeti da je homoseksualnost jednako toliko romansa koliko i seks, i prijeći preko panike od saznanja djeteta da su neki ljudi gay te djeci pokazati jasno i eksplicitno da će imati roditeljsku ljubav podršku bez obzira na orijentaciju. [A.K.]


Povezano