Dana 16. rujna 2019. godine puni se 101 godina otkad je rođena srpska kazališna, filmska i televizijska radnica, ali i velika humanitarka Branka Veselinović. Iako ponosno nosi titulu najstarije srpske glumice, Branka prkosi vremenu te i dalje neumorno radi – piše, crta, vježba gimnastiku, pomaže ljudima u nevolji, i to sve uz svoj čuveni osmjeh koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Rođena je 1918. godine u Novom Bečeju kao šesto dijete majke Jovanke i oca Aleksandra Ćosića. Od 1936. godine je pohađala Glumačku školu pri Narodnom pozorištu u Beogradu. Nakon dijve godine studija otišla je na praksu u Novi Sad, gdje je glumila u tadašnjem Narodnom pozorištu Dunavske banovine (današnje Srpsko narodno pozorište). Svoje prve profesionalne korake na daskama koje život znače napravila je u predstavi „Karlova tetka“. U novosadskom pozorištu je glumila sve do 1940. godine, a potom se preselila u Beograd.
Ubrzo nakon toga se udala za inženjera šumarstva Andonovića po čijem prezimenu su je pamtili stariji Beograđani, no taj brak nije potrajao jer se Brankin suprug, inače američki državljanin, želio vratiti u Ameriku. Ipak, Branka je ponovo stala na ludi kamen i to 1948. godine kada se udala za kolegu, glumca i prevoditelja Mlađu Veselinovića s kojim je bila u braku skoro sedam desetljeća. I sama Branka je bila poliglotkinja – govori engleski, ruski, njemački, francuski i mađarski jezik.
Zajedno sa svojim suprugom Mlađom osnovala je i Fond „Branka i Mlađa Veselinović“ čiji je rad prije svega usmjeren ka pružanju pomoći djeci s invaliditetom. Branka je izabrana za doživotnu ambasadoricu UNICEF- a, što samo potvrđuje činjenicu da je tijekom svog dugog životnog vijeka osim glume bila predana i humanitarnom radu. I dan-danas se vrlo rado odaziva na pozive domova za nezbrinutu djecu i raznih drugih srodnih institucija, gdje izvodi monologue ili recitira, a sve iz velike ljubavi prema ljudima i razumijevanju za njihovu patnju.
Kao glumica, Branka je ostvarila niz vrlo istaknutih uloga, poput uloge Gine u Nušićevom komadu „Ožalošćena porodica“ za koju je dobila „Sterijinu nagradu“ 1964. godine. Iako je igrala i u Ateljeu 212, ipak je u svojoj matičnoj kući, Jugoslovenskom dramskom pozorištu, odigrala je najveći broj uloga (preko 40).
Police njene kuće krase brojni predmeti koji kao uspomene podsjećaju na sve ono što je stekla, dobila i zaslužila tijekom svog plodnog životnog vijeka – tisuće medalja, priznanja, nagrada, počasni ključevi Novog Sada, zlatni mikrofoni Radio Beograda, zvanje doživotne ambasadorice Unicefa, nagrade stečene tijekom rada u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ali i iz humanitarnog rada posvećenog mališanima.
Upravo su neki od ovih predmeta poklonjeni kao legat Udruženju Adligat koje je 10. rujna 2018. u okviru svog Muzeja knjige i putovanja izložilo i spomen-sobu Branke Veselinović, čime je svečano obilježen njen 100. rođendan, u znak zahvalnosti za sve što je napravila u polju kulture, umjetnosti i humanitarnog rada.
