Objavljeno

Internet kao reprodukcija patrijarhalnih društvenih odnosa

U subotu je u Književnom klubu Booksa održan okrugli stol na temu “Društvene dinamike online aktivizma i izvedbe identiteta”. Cilj diskusije bio je razmotriti uzorke socijabilnosti na društvenim mrežama, kao i konstrukcije online identiteta prvenstveno u kontekstu aktivističkih praksi te propitati njihov domet i svrhovitost.

Na okruglom stolu sudjelovale su Tanja Oblak Črnič, profesorica na katedri za medijske i komunikacijske studije na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, Tatjana Tucić, kazališna pedagoginja, aktivistkinja i blogerica te Sajber Vanderlast, nezavisna blogerica, net-art umjetnica i samostalna sajber-feministička aktivistkinja.

Okrugli stol otvorila je Tanja Oblak Črnič istaknuvši kako se ovom problematikom u akademskom kontekstu još uvijek jako malo ljudi bavi. U Sloveniji je interes razmjerno porastao krajem 90-ih, početkom pregovora o ulasku u Europsku Uniju, kada je stvaranje informacijskog društva postalo politička nužnost. Črnič se osvrnula na same početke stvaranja Interneta, koji je već tada funkcionirao u najmanju ruku dijaloški. Naspram inicijalne vojne i državne inicijative, gotovo su istovremeno počele nicati i one civilne, čime se Internet pokazao ne samo kao heterogena platforma, već se postavio i kao ozbiljna opasnost predstavničkoj demokraciji.

Ipak, nastavila je Črnič, „tehnologija za sada ne može dokinuti ovakav politički sistem“. U tom smislu, osvrnula se na pojam deliberativne komunikacije, koja je za nju danas duboko problematična. Pozvala se na Dryzeka, Bohmana te konačno Habermasa i njegov koncept javne sfere, istaknuvši u tom smislu kako se Internet u proteklih 40ak godina znatno promijenio, odnosno ima sasvim drugačije emancipacijske efekte.

Danas je posrijedi intenzivna komercijalizacija i nacionalizacija. Unatoč činjenici što smo svi aktivni korisnici Interneta nemamo ni utjecaj ni uvid u način na koji cijela stvar funkcionira. “To što svi možemo najnormalnije koristiti Google i imati Facebook profile nas ni na koji način ne čini emancipiranima. Moć argumentacije postala je sasvim irelevantna, čime su i anonimni identiteti dovedeni u pitanje.”

Na Črnič se nadovezala Sajber Vanderlast, istaknuvši da se normalizacija Interneta u Srbiji dogodila u proteklih par godina, kada su naprosto buknule različite aktivističke inicijative. Sajber je, kao i Črnič, upozorila na ograničavajuću politiku društvenih  mreža, ponajprije Facebooka, koji u samom načinu funkcioniranja perpetuira dominantne politike i njihove partikularne interese.

Internet je zapravo postao reprodukcijom stvarnih patrijarhalnih društvenih odnosa. Upravo zato, društvene mreže same po sebi nisu subverzivne, već funkcioniraju samo kao aktivističko sredstvo.

Kao primjer kontrole i manipulacije navela je kako su različiti rodni/spolni identiteti i dalje neprepoznati. Istaknula je kako pseudonime, konceptualne avatare i sl. vidi kao nužnost, (ili barem pozitivnu taktiku) kojom se, s obzirom na kontekst, izbjegava sajber-linč.

Tucić i Sajber predstavile su dvije aktivističke inicijative u kojima sudjeluju, Žene sa Interneta i Novosadsko Ubrojčavanje.

Žene sa Interneta zamišljene su kao odgovor na tzv. kulturu skandala, koja danas dominira medijskim diskursom. „Okupile smo žene s aktivističkom pozadinom i odlučile raditi kao front. Različitih smo interesa, zvanja, a u krajnjoj liniji i godina, ali nas ujedinjuje jedan te isti cilj“, ističe Sajber.

Žene sa Interneta osnovane su krajem 2012. godine i od tada aktivno rade na detekciji mizoginije i seksizma na Internetu. Ono od čega polaze jest činjenica virtualan svijet vrši itekako velik utisak na realnost, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu, a kao svoju temeljnu taktiku navode printscreen.

U svibnju ove godine pridružile su se globalnoj kampanji u kojoj su feministkinje zahtijevale od Facebooka da prepozna govor koji propagira nasilje nad ženama kao govor mržnje i da isti sankcionira. Akcija je bila iznimno uspješna, ističe Sajber, iako je riječ poglavito o engleskom govornom području.

Inicijativa Novosadsko Ubrojčavanje nastala je kao odgovor na nedavnu odluku Kulturnog Centra Novog Sada kojom je umjetnici Danijeli Tasić zabranjeno izlaganje slike na kojoj je prikazana ljudska figura raširenih ruku u kojima drži novčanice, kao i odluku Univerziteta u Novom Sadu kojom je zabranjeno održavanje „Kampus Festa“. Inicijativa je prozvala trenutnog urednika KCNS-a, dr. Andreja Fajgelja, koji ne samo da je za cenzuru odgovoran, već ju je sa svog privatnog Facebook profila inicirao, ogradivši se na taj način od potencijalnih napada i osiguravši si populističku podršku. Tucić i Sajber navele su slučaj kao primjer medijske manipulacije i istaknule kako je riječ o višestrukoj zlouporabi javnog položaja. „Rad je objavljen bez suglasnosti umjetnice i to na privatnom profilu (s kojeg je dalje lansiran u mainstream medije) koji nipošto nije glasilo KCNS-a“, ističe Sajber. Iako su u međuvremenu eskalirala, zbivanja su u ovom kontekstu posebno zanimljiva jer su započeta virtualno, a njihovi  efekti su vidljivi u stvarnosti.

Tucić i Sajber zaključile su kako online aktivizam ponekad uistinu perpetuira antagonizam, no, daleko od toga da nema udjela u političkom djelovanju, čini se, štoviše, da ga gotovo i podrazumijeva. Unatoč kompleksnoj društvenoj dinamici kakvu online mediji proizvode, predstavljene inicijative pokazuju kako je kritički odmak od zatvorenog sistema nužan i moguć te da je itekako moguće razotkriti perfidne strategije manipulacije i na njih reagirati. U tom smislu, postojanje na mreži postavlja se kao temeljni oblik bivanja u digitalnom dobu, premda ćemo na sustavnu redefinicija online demokracije zasada morati pričekati.


Povezano