Tea Jurišić ime je koje se skriva iza mnogima poznatih radova pod brendom KVAR illustration. Ova ilustratorica i studentica primijenjene grafike na Akademiji likovnih umjetnosti toliko je nasmijala žiri svojim idejnim prijedlogom za vizualno rješenje ovogodišnjeg Vox Feminae Festivala, da smo ga odlučile oživiti na ovogodišnjim šalicama i torbama.
U kratkom razgovoru, podijelila je s nama kako je zamislila svoje zločinke, koja joj je najdraža strašna žena iz filma ali i koju markicu želi u svojoj zbirci filatelije!
Možeš li nam pobliže predstaviti koncept tvojih “zločinki”? Čini se da su poprilično badass i dominiraju prizorom. Koje priče govore, i zašto su baš takve?
Plan mi je bio cure prikazati kroz grotesku i laganu dozu crnog humora, te da ostave dojam da one itekako znaju što rade i sigurne su u to. Njihove različite uloge pokazuju da se gospođica Zločinka može skrivati na cijelom spektru različitih mjesta: bilo to na kraljevskom tronu, Divljem zapadu ili u vrtu s metlom u ruci, i ta neizvjesnost ih čini jako uzbudljivima. Htjela sam još više istaknuti zločine time što sam ih obojala u stereotipne, “ženske” boje, koje se često prikazuju u opisu pozitivnih stvari.
Tvoje ilustracije su, laički promatrano, interesantan spoj bizarnog i nadrealnog te zaigranog i šašavog. Što je najviše definiralo tvoju umjetničku estetiku i njen izgled danas?
Različiti filmovi i umjetnici su kroz godine utjecali na mene, ali kad odvrtim sat unatrag, mislim da se moj stil mijenjao najviše zbog toga što sam isprobavala različite tehnike crtanja i slikanja, te sam u tim trenucima bila prisiljena nešto “ubiti” zbog nepoznavanja nove tehnike. Što se tiče tematike, sve je zapravo jako jednostavno. Nema tu neke duboke priče, već prepričavanja smiješnih situacija i zaključaka. Recimo slika “Dinner with Greg”, gdje sam napravila autoportret na jednom kraju stola i kaktus/Grega na drugom, je zapravo hommage mom pravom kaktusu koji je nažalost uvenuo zbog moje nebrige!
Tvoji radovi znali su se naći na plakatima mainstream kazališnih produkcija. Da li te rad prema narudžbi inspirira ili opterećuje? Koliko je uopće zahvalno biti ilustratorica na hrvatskoj kulturnoj sceni? Može li se živjeti od toga i je li ti to uopće cilj?
Kako kada, ali obično me inspirira, iako najbolje radim onda kad nisam opterećena mišlju da MORAM nešto napraviti. Još uvijek ne bih znala sigurno odgovoriti na pitanje mogućnosti “preživljavanja”. Za sad je to sve još u procesu razvijanja.
Da radiš koncept-art za reboot neke popularne filmske franšize, kojem bi se liku /settingu najradije posvetila i kako bi izgledao? U kojim fikcionalnim svjetovima tvoja kreativa obitava?
Da radiš koncept-art za reboot neke popularne filmske franšize, kojem bi se liku /settingu najradije posvetila i kako bi izgledao? U kojim fikcionalnim svjetovima tvoja kreativa obitava?Voljela bih sjesti na čaj i imati “brainstorming” s preostalim živim Monty Pythonovcima. Nakon blesavog smijanja i apsurdnih situacija, otišla bih na pivo s Umom Thurman i pristala na interpretaciju bilo koje njene uloge koju bi mi ona odredila. Kad bi mi dopustila da biram, napravila bih ilustracije/plakate/strip na temu Kill Bill–a!
Čime se trenutno baviš i koji su nadolazeći planovi za KVAR?
Nedavno sam se upisala na petu godinu Primijenjene grafike na Akademiji i dan poslije odletjela u Belgiju na likovnu rezidenciju Glo’ Art! U Belgiji ostajem dok ne finaliziram 4 slike/lavirana tuša, u kojima je glavna tematika putovanje. Koga zanima, na Facebooku može vidjeti proces rada. Što se tiče KVAR–a, dogovaram se za suradnju s jednim umjetnikom iz Belgije koji radi izvrsne litografije – plakate za različite glazbene izvođače. Ali o tome uskoro… Trenutno moja okupacija leži na rezidenciji i diplomskom radu, kojeg sam zamislila u formi stripa.
Između brojnih hobija koje si navela na svojoj Facebook stranici navodiš filateliju. Kolika je tvoja zbirka, i je li u ovo moderno vrijeme e-mail komunikacije teško održavati ga? Ima li neka neostvarena želja da se nađe u tvojoj kolekciji?
Počelo je tako da smo moja sestra Marija i ja u Münchenu kupili jedan ogavni, zeleni album za poštanske markice jer je naša baka radila kao čistačica u firmi kod redateljice koja je neprestano dobivala pisma iz svih dijelova svijeta. Baka je to, kao prava, dobra baka, sakupljala i prosljeđivala nama! Tu je bilo novih, ali i jako starih, tako da imam brazilske markice iz čak 1906. godine, a najdraže su mi one iz Dominikanske republike u formi trokuta. U albumima imam preko 5000 komada, i još toliko duplih.
Želim imati markice posvećene Star Wars franšizi, pa eto, ako moj vapaj pročita netko tko ih slučajno posjeduje, nek zna da se sa mnom može mijenjati za markice s likom Kraljice Elizabete u kojoj god boji želi!
Intervju s Teom završavamo premijernom objavom iduće ilustracije zločinki u nizu. Pratite Facebook event devetog Vox Feminae Festivala gdje ćemo ih u predfestivalskom periodu objaviti sve, a sebi najdraže s Voxa ćete moći ponijeti doma na šalici, torbi ili art printu!
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
