Objavljeno

Necenzurirano reizdanje danske Male crvene školske knjige

Soren Hansen

Ubrzo nakon što se hipijevsko Ljeto ljubavi proširilo Amerikom 1969. godine danski su nastavnici Soren Hansen i Jesper Jensen napisali provokativnu knjižicu za teenagere, nazvanu Mala crvena školska knjiga, kao “protest protiv viktorijanskog autoritarnog obrazovnog sistema robotičke discipline”, ohrabrujući mlade ljude da razmišljaju svojom glavom, propituju društvene obrede te da zahtijevaju više od svog obrazovanja i istraže vlastitu seksualnost bez srama.

Iako namijenjeni mladima, ovi osvježavajuće lucidni principi identiteta i interpersonalne dinamike bili su primjenjivi i na domene ‘odraslih’ poput veza, radnog mjesta i kreativnih procesa. Radilo se ujedno o instant uspjehu i izdavačkom debaklu. Čitana od strane roditelja, učitelja i učenika od Japana do Meksika, knjiga je prevedena na 20 jezika no ubrzo je uzbunila institucije.

Grčki je izdavač završio u zatvoru, Ujedinjeno Kraljevstvo je zaplijenilo sve primjerke iz skladišta i provelo uspješnu pravnu bitku protiv izdavača na temelju akta o opscenosti publikacija, a Papa je knjigu proglasio nemoralnom. Cenzurirano drugo izdanje je objavljeno, no ubrzo se prestalo tiskati. Original je desetljećima ostao nedostupan.

Sada, gotovo pola stoljeća nakon prvog izdanja, originalna necenzurirana verzija knjige The Little Red Schoolbook napokon je puštena u javnost. Osvježavajuće iskrena i elegantno izravna, svojim idealizmom, uvidima i praktičnim savjetima progovara o svemu od obrazovanja do seksualnosti, te itekako rezonira s kontekstom današnje kulture.

Prodorna kritika obrazovanja zvuči kao da je napisana danas, štoviše, neki dijelovi mogu se naći kod često citiranih kolega poput Sir Ken Robinsona i Seth Godina. Hansen i Jensen opisuju isti iskvareni sustav kakav je na djelu i danas.

U istom tonu kojim će Adrienne Rich desetljeće kasnije pisati o tome zbog čega je obrazovanje nešto što proklamiramo više nego stječemo, oni pišu:

“Ono što dobijete od obrazovanja uvelike će odrediti ono što ćete dobiti od cijelog vašeg života. Imate pravo i dužnost prema sebi da inzistirate na najboljem mogućem obrazovanju. Trebali biste znati kako sadašnji sistem funkcionira i koja su njegova ograničenja, no ne smijete dozvoliti da vas to spriječi u vašim zahtjevima.”

Radije nego dokument lamentacija, ova knjiga je alat za osnaživanje koja uči mlade ljude kako se dostojanstveno nositi sa svojim unutarnjim borbama i interpersonalnom dinamikom, uči ih vještinama koje pomažu navigiranjem u kompleksnoj realnosti. Njihovi su savjeti sročeni dovoljno jednostavno da bi ih djeca razumjela, no na čitanje se pozivaju i odrasli.

No možda najpronicljiviji dio knjige jest upravo onaj odgovoran za kontroverze i cenzuru: poglavlje o seksu. Hansen i Jensen počinju s prekrasno sročenom, gotovo poetičnom, naizgled jednostavnom no zapravo dubokom morfologijom seksualnih odnosa:

“Ljudi odlaze u krevet zajedno iz mnogih razloga:
– bliski su prijatelji te uživaju razgovarati jedno s drugim – tijelima također
– čine to zato što je ljudima potrebno seksualno zadovoljenje i više se ne smatra kako je masturbacija dovoljna
– možda im nedostaje sigurnosti i traže ju kroz seks
– možda su pod pritiskom da to čine zato što se svi ostali u njihovoj grupi hvale svojim ‘osvajanjima’
– neki koriste seks kao način da istraže vlastiti identitet
– neki imaju duboke osjećaje jedni prema drugima i možda žele imati djecu
Koji god razlog i s koliko god ljudi možda odeš u krevet, to će imati posljedice za svakog ponaosob. Seks može i ne mora uključivati snažne osjećaje. Snažni osjećaji mogu i ne moraju uključivati seks. Jedini način izbjegavanja neželjenih posljedica u seksualnom odnosu jest taj da obje osobe budu iskrene o onome što traže od ovog odnosa.”

U drugom odlomku autori pružaju posebnu pažnju ženskom seksualnom iskustvu; nečemu što se dosljedno smatralo, pogotovo u toj eri, tabuom ili u najboljem slučaju od sekundarne važnosti za diskurz o seksualnosti:

“Doživjeti orgazam se obično kaže svršavati…Svršavanje je manje očigledno kod djevojaka. Osjećaj je drugačiji za svaku djevojku. Može biti intenzivan užitak ili uzbuđenje ili pak osjećaj olakšanja. Neke djevojke svršavaju mnogo brže od drugih. Potrebno je iskustvo kako bi djevojka otkrila što je to zaista za nju.”

Hansen i Jensen ulaze i u širu raspravu o različitostima i nonkonformizmu, relevantnu danas kao i uvijek.

“Normalno je biti drugačiji. Svi to jesmo. Ljudi koriste riječ ‘abnormalno’ za mnogo različitih stvari. Možda misle na nešto što se ne uklapa u njihove standarde (na primjer po pitanju obrazovanja ili religije). Možda misle na nešto što se kosi sa tradicionalnim pogledom na dobro i loše. Možda samo misle na nešto čega se oni sami boje. ‘Abnormalno’ je vrlo opasna riječ. Često se koristi kao izlika za progon i represiju određenih grupa ljudi. Posebice je zloupotrebljavana u seksualnom kontekstu. Ne smatra se abnormalnim ako ljudi imaju crvenu kosu, skupljaju novčiće ili sviraju gajde. Pa zašto bi se smatralo abnormalnim da se neki ljudi zaljubljuju u osobe istoga spola ili da vole neuobičajene položaje u seksu?

Ako vam nije dozvoljeno da uživate u svojim posebnim interesima koji nikome ne čine zlo, to je obično zbog netolerancije drugih ljudi. Možete se osjećati kao da ste jedina osoba koja se osjeća ‘drugačijom’ i možda pomislite da ste abnormalni. Može biti od pomoći otkriti da postoje mnogi drugi ljudi koji su poput vas. Uvijek postoje.” BrainPickings


Povezano