Kako smo doživjeli i to da HINA pod normalno objavljuje vijesti o broju žena u filmskoj industriji, podsjetimo se na brzinu brojki: Žene čine samo 18% svih redatelja, izvršnih producenata, scenarista, montažera i snimatelja u Hollywoodu. Najviše je producentica (25%) i montažerki (20%), a najmanje snimateljica (2%). Istraživanje je također pokazalo da je na filmovima koje potpisuju redateljice iza kamera zaposleno više žena nego što je to slučaj kod redatelja.
Kod mainstream filmova, situacija je takva da su od 250 najuspješnijih holivudskih filmova u 2012. samo su 9% režirale žene, no kod nezavisnog filma situacija je dosta bolja, i žene tu čine 30% (detaljne statistike), a na ovogodišnjem netom završenom Sundanceu, redateljice i redatelji bili su podjednako zastupljeni.
Potaknuta tim veselim činjenicama, krenula sam u potragu za ovogodišnjim potencijalno zanimljivim pokretnim slikama, te naišla na sljedeće filmove i ostala iznenađena velikom prevagom lakih nota.
 Nešto što liči na nastavak Mama Mie stiže u režiji oskarovke Susanne Bier: Love is All You Need (ukoliko niste pogledali Hævnen svakako si ga stavite na to watch listu). Susanne Bier uz Wong Kar-waija i Tima Robbinsa presjedava ovogodišnjim Berlinaleom.
https://www.youtube.com/watch?v=bnqdafBzQQI |
|
 U režiji također jako poznate Sally Potter (Orlanda ste gledali) dolazi film Ginger & Rosa.
https://www.youtube.com/watch?v=13oRYH0YpSA |
|
 Nakon zapaženog Your Sister’s Sister (2011), svestrana (montažerka, glumica, redateljica) i nedavno outana biseksualka Lynn Shelton vraća se sa filmom Touchy Feely o masažerki koja se nađe sa iznenadnom averzijom prema tjelesnim kontaktima, sa Rosemarie DeWitt i Ellen Page u glavnim ulogama.
https://www.youtube.com/watch?v=VFwmPsvQu-4 |
|
 U najmanju ruku simpatičan Joseph Gordon-Levitt ima svoj redateljski prvijenac Don Jon’s Addiction u kojem se spajaju jedan ovisnik o pornografiji i ovisnica o romantičnim komedijama. U glavnim ulogama Tony Danza, Scarlett Johansson i Julianne Moore.
https://www.youtube.com/watch?v=CB9VOW0YlIQ |
|
 Producent James Franco i režiserka Christina Voros (za koju mi se pari da povećava broj trans režiserki) uvlače se iza zavjesa Kink.com-a, najveće online produkcije BDSM sadržaja i u filmu Kink pokušavaju demistificirati BDSM lifestyle. Osim ovoga, kako i Filmski.net piše, dosta je filmova sa seksualnom ili erotskom tematikom uzburkalo platna na Sundanceu.
https://www.youtube.com/watch?v=fa37RuMxBbY |
|
 Pedro Almodovar donosi uskoro “super laganu komediju” I’m So Excited originalnog naslova Los amantes pasajeros – The fleeting lovers, čemu svjedoči urnebesan trailer.
https://www.youtube.com/watch?v=04OyXTxhBAg |
|
Jill Soloway dobila je u nedjelju Sundance nagradu (Directing Award in the U.S. Dramatic Competition) za svoj redateljski debut ‘Afternoon Delight’, koji se bavi pričom o tome kako je jedna dokona židovska L.A. kućanica odlučila ‘spasiti’ striptizetu unajmivši je za dadilju.‘Not a good idea’, rekla je Soloway, koja, morate priznati izgleda kao starija sestra Lene Dunham. U potrazi da vidim da li su nešto u rodu naišla sam na komentar u kojem Soloway priznaje kako se ona morala boriti sa sobom i okolinom da se probije u redateljskom svijetu, dok je Lena Dunham, kćerka dvoje umjetnika i time sa malo više samopouzdanja, jednostavno i neopterećeno krenula snimati i napravila izvrstan Tiny Furniture, te seriju Girls. Soloway ide toliko daleko da u online komentaru priznaje da se iz zdrave ljubomore prema Dunhamovoj zainatila i krenula raditi ‘Afternoon Delight’ te da je on nešto najbolje što je napravila. To očito potvrđuje i nagrada, a primivši je, zahvalila se svim redateljicama koje su sa svojim debut filmovima nastupale na ovogodišnjem Sundanceu. https://www.youtube.com/watch?v=xKI0q2e7bGs Prenosimo još i dva isječka iz predavanja starog 5 godina u kojima Soloway na komičan i dosta bockav način objašnjava stereotipne muške priče (kad ju budete slušali, recite liči li vam taj opis na recimo Django Unchained) i način na koji muškarci rade u Hollywoodu. U neku ruku Soloway jest starija polu sestra Lene Dunham, samo što je Soloway odrasla u ne tako podržavajućoj okolini, te se morala othrvati sa svojim strahovima, prkositi vremenu u kojem je odrasla, te izboriti se za sebe, dok je Lena Dunham svjedokinja nove generacije koja odrasta uz rodno osvještene i kreativne roditelje koji ne podliježu egzistencijalnim pritiscima već su zdrava podrška u kreativnim izletima svoje djece (film Tiny Furniture odvija se primjerice u njihovom obiteljskom stanu, a Lenina majka i sestra glume uz nju glavne uloge u filmu). |
Mislila sam još detaljnije spomenuti filmove Unfinished Song, No, Lovelace, A Late Quartet i završiti za The Great Gatsbyjem, ali mislim da Soloway zaslužuje da ona zaključi listu iščekivanih filmova.
Plakat njenog filma podsjeća me na odličan film Waitress iz 2007. redateljice Adrienne Shelly, o kojoj bi sigurno mnogo danas znali da nije netom prije izlaska filma ubijena u svom studiju.
Žene i kolači, stereotipi? Imate problema s tim? A na koliko plakata se nalaze pištolji, puške i ostala gamad koju više ni ne primjećujete?
Ne znam za vas, ali ja sam uvijek za dobar desert.
