Jasan je stav koji britanska vlast ima o pornografiji. Nakon što su lani pokušali zabraniti pornografiju na internetu, konzervativci se aktivno zalažu kako bi umanjili konzumaciju pornografskih sadržaja. U Velikoj Britaniji pornografija je proglašena štetnom te ju se okrivljava je za porast neželjenih seksualnih aktivnosti. U prosincu 2014. godine zabranjene su neke pornografske niše i (bizarno neuvredljive) aktivnosti kao što su sjedenje na licu, fisting, spanking i žensku ejakulaciju, mahom aktivnosti koje se u pornografiji više koncentriraju na žene nego na muškarce.
Zabrane koje su stupile na snagu u Velikoj Britaniji imaju posljedice, a jedna od njih je gašenje nagrađivane BDSM stranice Pandore Blake, Dreams of Spanking, koja je ranije proglašena queer feminističkom pornografskom stranicom.
„Vladina zabrana fetišističkog materijala govori mi kao ženi da je moja seksualnost devijantna, štetna za djecu i da nešto nije u redu sa mnom. Zapitala sam se u kojoj zemlji živim“, objašnjava Blake.
Blake je prošlu godinu provela u pravnom istraživanju odluke koju je provela Agencija za televiziju na zahtjev (Authority for Television on Demand ATVOD). Prema njihovoj regulativi, njezina stranica (većinom sa snimkama spankinga i ženske dominacije) direktno je kršila zakone o cenzuri.
„Propisi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama svode se na patrijarhalne institucije koje promiču heteronormativnu fetišofobnu seksualnost“, naglašava. „Zabrana sjedenja na licu, ali ne i felacija otkriva ukorijenjenu mizoginiju kojoj je sumnjiva ženska seksualna dominacija i žensko zadovoljenje. Zabrana ženske, ali ne i prikaza muške ejakulacije otkriva patrijarhalno vjerovanje da samo muškarci mogu uživati u seksu. Vidljivost muškog orgazma je u redu, ali vidljivi ženski orgazam je opscen“.
Blake je početkom lipnja ipak dobila tužbu protiv nadzora. Njezina je stranica spremna za ponovno pokretanje, a tim je povodom Dominique Sisley za Dazed razgovarala s ovom feminističkom pornografkinjom o presudi i tome zašto misli da je važno da se borimo protiv cenzure.
Čestitam ti na uspjehu, sigurno si zadovoljna. Je li proces bio dug?
Presretna sam. Suprotstavljanje Vladinoj cenzuri bilo je riskantno i laknulo mi je što se isplatilo. Osim stresa zbog gubitka projekta koji je bio više od posla i pružao mi je mogućnost samoizražavanja, osjećala sam se užasno jer je moja seksualnost kriminalizirana. Kao perverzna žena suočavala sam se sa sramom i sumnjama u činjenicu da fantaziram o spankingu. Oduvijek je tako, takva sam, kao što sam i biseksualna. Filmovi u kojima izražavam svoje kinky fantazije čin je samoprihvaćanja i osnaživanja, želim svijetu pokazati da se ne sramim.
Pornografija koju stvaraš označena je kao queer i feministička. Zašto?
Za mene se pojam feminističke pornografije odnosi na način na koji se pornografija stvara, promovira i predstavlja. To znači da su žene uključene u proizvodnju, a filmovi se snimaju iz ženske erotske perspektive za razliku od tradicionalne perspektive muškog gledatelja. Izvođačice imaju kreativnu kontrolu nad svojim scenama, biraju s kime će snimati, što će raditi pred kamerom te imaju autonomiju na setu. Nikoga se ne prisiljava na nešto što ne želi raditi, uvijek se poštuju granice. U queer/feminističkoj pornografiji gubi se rodna binarnost, predstavljaju se trans i genderqueer izvođači/ce te se subverziraju rodni stereotipi za razliku od heteronormativnih, homofobnih, transfobnih ili mizoginih tropa.
Zašto vlast smatra takvu erotiku štetnom?
Nisam sigurna. Za neke zakone tvrde da štite sudionike, ali napravljeni su bez učešća BDSM zajednice i nemaju veze s praksom. Argument je taj da prikaz seksualnog nasilja šteti mladim ljudima te će ih odvesti na krivi put i natjerati da čine prljave stvari ili seksualne zločine u kasnijem životu. Zapravo, istina je suprotna. Dokazi pokazuju da povećana dostupnost erotskog materijala smanjuje postotak seksualnog nasilja, a u državama gdje je zabranjena (recimo, Utah) postoji veći postotak seksualnih zločina, maloljetničkih trudnoća, spolno prenosivih bolesti i razvoda.
Puno truda ulažeš u rad na reformi zakona o seksualnosti i žestoko se protiviš cenzuri. Zašto misliš da je stav ove vlade štetan?
Mislim da to nije stvar političke stranke. Kada su torijevci predložili obaveznu provjeru punoljetnosti i zabranu pornografije koja nije unutar regulatornih standarda u Ujedinjenom Kraljevstvu, laburisti su izjavili da je to premalo i prekasno. Kako društvo postaje naprednije i tolerantnije, pogotovo po pitanju roda i seksualnosti, dolazi do snažnog konzervativnog protuudara. Mislim da vlade koriste konzervativne moralne ideje o seksualnosti kako bi donijele zakone koji povećavaju kontrolu. To je igra moći, strah od necenzuriranja interneta i same seksualnosti. Smatram da se mnogi zakonodavci koji imaju krute stavove o, recimo, pornografiji i fetišiziranoj seksualnosti, bore s vlastitim seksualnim sramom.
Razumiješ li njihov argument? Misliš li da bi u nekim slučajevima pornografija mogla naškoditi mladim ženama?
Pornografija, kao svaki zabavljački medij, ima dobre i loše primjere te uključuje mnogo seksističkog materijala, ali i progresivnog, feminističkog i pozitivnog. Isto možete vidjeti u holivudskim filmovima, video-igrama, glazbenim spotovima i cijeloj zabavljačkoj industriji. Smatram da je prikaz žena u holivudskim filmovima mnogo problematičniji nego u pornografiji jer pornografija ujedno slavi žene kao zvijezde. To je industrija u kojoj je ženi mnogo lakše preuzeti kontrolu nad sredstvima proizvodnje i postati redateljicom. Osam posto holivudskih redatelja čine žene, a u pornografiji 50 posto. Ne kažem da mnogo srednjostrujaške heteronormativne pornografije iz muške perspektive nije seksističko, uvredljivo ili problematično, no mislim da je nepošteno ciljati na pornografsku industriju kao jedinu koja šteti mladim ženama. Mizogina pornografija simptom je mizoginije u društvu i moramo sagledati širu kulturološku sliku ako želimo izbjeći normalizaciju mizoginih tropa.
Čemu se nadaš u budućnosti?
Želim da se ukinu propisi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama i nadam se preinakama u britanskom zakonu o opscenosti koji bi trebalo uskladiti s društvenim standardima. Želim da se pornografija destigmatizira i demistificira, želim bolju seksualnu edukaciju u školama koja priprema mlade ljude za medije s kojima će se susresti tijekom života. Želim da se seksualna industrija potpuno dekriminalizira, uključujući seksualni rad kao i dobrovoljnu pornografiju za odrasle. Nadam li se? Da, moram se nadati kako bih se mogla nastaviti boriti. Ima još mnogo posla!
Prevela i prilagodila: Lana Perišić
