U svijetu gdje književnost često igra na sigurno, Shtriga Books hrabro kroči stazama fantastike, horora i spekulativne fikcije isprepletene s queer temama i slavenskom mitologijom. Iza ove neovisne izdavačke kuće stoje Vesna Kurilić i Antonija Mežnarić – urednice, mentorice i autorice koje su svojim radom otvorile vrata brojnim glasovima koji bi inače ostali nečujni. Njihov pristup, istovremeno profesionalan i duboko osoban, donosi svježinu na domaću, ali i međunarodnu književnu scenu. One su dobitnice Queer Beeez Awardsa u kategoriji Bold, a u ovom intervjuu govore o počecima, izazovima, inspiraciji i važnosti zajednice u kreativnom radu.
Kako je nastala ideja za Shtriga Books i što vas je motiviralo da se fokusirate upravo na spekulativnu fikciju, slavensku mitologiju i queer teme?
Ovako kako ste to postavili, ili zvučimo više kul nego što zapravo jesmo, ili smo više kul nego što se mi doživljavamo (smijeh). Zapravo imamo dvije grane – Shtriga Books za naše izdavaštvo i Shtriga Edits za uređivanje i usluge za pisce i druge žanrovske kreativce koji se primarno fokusiraju na priču (radimo i sa stripašima i game developerima).
Shtriga Books nastao je jer smo nas dvije htjele objavljivati svoje naslove u samostalnom pothvatu (selfpub), a onda smo skužile da želimo dati platformu i drugima koji pišu stvari koje mi želimo čitati. Otvorile smo obrt praktički odmah nakon što nam je konačno došla ideja za ime Shtriga – svakako je pomoglo što smo uspjele zgrabiti domenu shtriga.com – i u ime svih malih, gmizavih, otrovnih štrigi, ali i u ime domaćeg naziva za, zapravo, određenu vrstu ženskih vještica, odnosno demona (ovisno o tome koje selo pitate).
Shtriga Edits nastao je jer je Vesna nakon 22 godine (pola volonterski, pola kao zaposlenica) u gradskoj knjižnici otkrila da ne funkcionira u velikim sustavima pa je na Antonijin nagovor uložila sve svoje vrijeme i zajedničke resurse u to da na Shtriga Books nadodamo rad s klijentima (uređivanje teksta, priprema za objavu i mentoriranje pisaca) i pojedinačnu i grupnu edukaciju u području pisanja i književnosti (tečajevi i radionice pisanja te sav sadržaj koji objavljujemo besplatno, primarno na YouTubeu). Krivimo to što Vesna dolazi iz prosvjetno-planinarske obitelji opsjednute edukacijom u svim pogledima, a pomogla je i Antonijina diploma kroatistike.
Slavenska mitologija bila je neizbježna, s obzirom na to da smo obje čvrsto usmjerene na promoviranje domaće i lokalne povijesti, nasljeđa i prostora (već je jedan turistički izlet za koji znamo organiziran zbog jednog našeg izdanja, a polako skupljamo priče i novele smještene gotovo u svim dijelovima Hrvatske), a to što skoro sve što objavljujemo nekako završi u queer vodama samo pokazuje da i za queer osobe – kako pisce, tako i čitatelje – ima mjesta i na našim područjima, i u našim legendama, i u našoj tradiciji.
Koji su bili najveći izazovi u pokretanju i vođenju neovisne izdavačke kuće u žanru koji je u našoj regiji još uvijek nišan?
Žanr u niši ili žanr na nišanu (smijeh)?
Puno je pomoglo to što je naša primarna izdavačka djelatnost usmjerena na domaće žanrovske pisce koji pišu na engleskom, što znači da automatski idemo na tržište gdje ni fantastika, ni znanstvena fantastika, ni horor, nisu baš nekakve niše. Queer fantastika i horor možda su malo manja područja, ali sve veća i veća (živjela nam Gideon the Ninth i sav indie horror), i mi vrlo rado doprinosimo širenju domaćih autora u tom oceanu.
A što se izazova tiče, nekako se najčešće vraćamo na to da ljudi to sve ponekad malo i previše doživljavaju kao hobi, a ne posao, te na to da, kako same skoro sve financiramo, imamo jako ograničen broj naslova koje možemo objavljivati svake godine.
Nastavno na žanr, kod nas je “doma” veći problem kad se svjesno (i neizbježno, za nas dvije) odvojite od “lijepe književnosti” (književnosti koja služi tome da se osjećate dobro jer vam nije tako loše u životu kao svima drugima oko vas) – jer, što je to sve drugo? Kakvi su to ejlijeni, i zašto u vašim romanima ima tako puno romantike i mrtvih tijela?
“To sve drugo” uzdržava svjetsko izdavaštvo još od samih početaka tiska, tako da, nemojmo se zavaravati – žanr je većina, sve ostalo je “niša”.
Kako izgleda vaš tipičan radni dan kao urednice i izdavačice – od selekcije rukopisa do promocije knjiga?
Da ste pitali bilo što, bilo bi nam lakše odgovoriti – kod nas nema tipičnog dana! Jedino što je tipično jest da Antonija drži sve u glavi (i uvijek ispoštuje rokove), a Vesna puni kalendar na mobitelu (i uvijek kasni).
No, da pokušamo sažeti, svakog se dana bavimo:
– promoviranjem žanrovske književnosti (kroz Shtrigu i naš volonterski projekt sa strane, Morinu kutiju)
– uređivanjem tekstova (i onih koje ćemo mi objaviti i onih za klijente)
– komunikacijom s piscima i kolegama u izdavaštvu, kao i našim ilustratorima
– marketingom naših usluga (Vesna se snašla na YouTubeu, a Antoniji dobro leže društvene mreže)
– skidanjem naše mačketine s biljaka
– objašnjavanjem zašto se u pozadini naših podcast epizoda uvijek čuje nekakvo režanje i grebanje
– i odgovaranjem na pitanje “a kakve vi to knjige pišete”? (smijeh)
Vaši naslovi često osvajaju nagrade i priznanja, a posebni ste po inkluzivnosti i inovativnosti. Što smatrate ključem uspjeha Shtrige i kako birate autore i teme koje objavljujete?
Otkrile smo što želimo napraviti i onda smo to napravile. Izdržale smo prvu godinu, prve tri, polako završavamo i prvih pet, i ne prestajemo se educirati u svemu što radimo.
Dosta je pomoglo to što smo od početka čvrsto stale i ostale stajati iza našeg modela poslovanja – brzo, maleno, fleksibilno i 99% online – što nam je uštedjelo i vremena i novaca.
Uz rizik da ćemo zvučati puno organiziranije i bolje u planiranju nego što zapravo jesmo, već smo godinama ranije osluškivale domaću žanrovsku scenu (kad kažemo “žanr”, primarno mislimo na fantastiku, ali mi radimo i s komercijalnom žanrovskom književnošću općenito – krimićima, ljubićima i svim podžanrovima fantastike) i počele raditi na tome da nadopunimo ono što na njoj nedostaje. Dosta naših naslova tako spada u horor bez eksploatativnosti, gdje se likovi aktivno (i uspješno) bore protiv homofobije, transfobije i mizoginije, fantastiku s puno ženskih i queer likova (daleko da je Shtriga prva u tome, čak i kod nas, ali barem smo dosljedni i, nemojmo se zavaravati, većina naših autora jesu žene i queer osobe) i manje, čitateljima trenutno atraktivne podžanrove.
Kako nam je model poslovanja tako malen, istovremeno imamo privilegiju i ograničenje da možemo objavljivati samo nekoliko knjiga godišnje, i to nekako u zadnje vrijeme završi na tome da među domaćim piscima nađemo kolegice i kolege čiji nam se stil, vještina pisanja i pristup sadržaju sviđaju – koga bismo čitali čak i kad ih ne objavljujemo u našoj nakladi – i onda pitamo “a jel’ imaš nešto duže?”
Ali, na kraju i na početku svega, treba napomenuti da skoro ništa od toga što radimo ne bi bilo ni zamislivo ni izvedivo da ne objavljujemo gotovo isključivo domaće tekstove koji su već napisani na engleskom, i da ne idemo na cjelokupno svjetsko tržište.
Ukratko, znamo da naši žanrovski pisci svijetu mogu ponuditi više, pogotovo kroz naše lokalne teme i uz priče queer likova, i tu smo da ih (i nas) predstavimo što bolje i sa što više seksi naslovnicama.
Što vas najviše inspirira u radu i kako se nosite s izazovima?
Inpiriraju nas velikom mjerom ostali uspješni i vješti indie autori koji su pokrenuli svoje male naklade unutar kojih guraju sve ono što velikim izdavačima ne bi bilo interesantno jer ga je teško reklamirati – sve ono što je previše čudno ili previše queer ili previše odvratno ili previše erotsko ili bi izazvalo previše zgroženog križanja. Na sreću, danas imamo masu mogućnosti za sve koji žele pokrenuti vlastite naklade, zbog čega imamo i mnoštvo malih nakladnika koji su tu prvenstveno zbog strasti, a čije knjige doprinose raznolikosti unutar svijeta književnosti.
Nadalje, Vesnu jako goni rad s početnicima. Ima dvije osobne skice “misije” – jedna je “šalji dalje”, jer su nama svi mogući prijatelji i prijateljice pomagali u pisanju i objavljivanju sve ove godine, prije nego smo same došle do toga da postanemo netko tko može drugima pomoći, a druga je “preplaviti domaće tržište malo boljim žanrovskim knjigama.”
Velik problem s kojim se naši pisci susreću jest da su prepušteni sami sebi te da je jako teško doći do konstruktivnog feedbacka (koji može, ali i ne mora biti kritika), što je jedan od većih razloga zašto imamo tako puno edukativnih aktivnosti i zašto sa svim našim piscima i klijentima, do neke mjere i pratiteljima na mrežama, radimo direktno, jedan na jedan, na njihovim preprekama u pisanju i objavljivanju i na onome što muči njih, a ne neke fiktivne prekooceanske izdavačke megalodone.
Ako putem pomognemo novim žanrovskim piscima, pogotovo onima koji su usto i queer, da zakorače na svjetsku knjišku scenu, nitko sretniji od nas.
S izazovima se nosimo dobrim starim radoholičarstvom, time što uvijek radimo na više paralelnih pothvata, time što radimo ono što zapravo volimo, time što smo se podijelile sa zaduženjima (npr., Antonija priprema knjige za objavu na distributerima, Vesna sjedi na e-Poreznoj) i dugoročnim pogledom na sve. Ako ne stignemo objaviti knjigu ovaj mjesec, objavit ćemo je idući mjesec. JOPPD obrazac za ilustratorski honorar nam ne štima danas? Štimat će nam sutra, kad se naspavamo.
Za sve ostalo, tu je jako, jako puno štednje i stvarno kvalitetno kreativno društvo, kako onlajn, tako i oflajn, na koje možemo računati u svakom trenutku.
Koji bi bio vaš savjet osobama koje žele pokrenuti vlastiti izdavački ili kreativni projekt u Hrvatskoj?
Za ono što je moguće, inspirirajte se stranim izvorima i primjerima ljudi kojima to ide, ali za ono kako to napraviti, posegnite za našim domaćim nasljeđem suradnje i zajedništva u vezi toga što se radi i kako se radi. Nitko od nas apsolutno ništa nije u životu postigao sam, a kad jednom krene, krene i drugome, jer je svjetsko tržište tako prokleto veliko da se jako rijetko događa da je netko od nas nekome drugome uopće konkurencija. Za one koje zanima baš izdavaštvo, tu je hrpa savjeta u našem volonterskom podcastu o pisanju i objavljivanju fantastike koji vodimo s kolegom piscem, Mora FM, te na našem YouTube kanalu Shtriga Edits.
A s kreativne strane, nikad, ali baš nikad ne zaboravite da je to sve posao. Mi smo svi poduzetnici (da, čak i mi koji pišemo krimiće u paralelnim svjetovima i horore na Velebitu). Oni koji kreću s gledišta poduzetnika u nepoštenoj su prednosti prema onima koji kreću s gledišta “meni je već dovoljno da se nešto moje objavi”, a i jedni i drugi prečesto zaboravljaju na ključan korak bez kojeg ništa od ovoga što radimo kao kreativni poduzetnici ne postoji: marketing.
Nakon toga, ili možda prije toga, sjetite se zbog čega radite ono što radite – i kome ćete sve promijeniti život time što radite. Umjetnost nije “višak”, niti nešto što dolazi na kraju – bez umjetnosti nema života, ni za koga. U našem slučaju, umjetnost je priča, a priča je svuda oko nas i svi smo mi dio iste priče.
Ako želite biti dio naše, vidimo se na @shtrigabooks i @shtrigaedits, kao i na www.shtriga.com.
