Ova osamnaestostoljetna spisateljica u svojoj se fikciji suočila s istim pitanjem koje je mučilo i Adama Smitha – umanjuje li potjera za bogatstvom moralni integritet osobe? Kakav odgovor ona na to daje u romanu Razum i osjećaji, pročitajte u tekstu Shannon Chamberlain.
Nakon Janeine smrti 1815. godine, njezin je brat Henry Austen kao predgovor posthumnim izdanjima romana Opatija Northanger i Pod tuđim utjecajem objavio tekst kojim je istaknuo skromnost i financijsku nezainteresiranost svoje sestre, opisujući njezinu šokiranost svotom od 150 funti koju je zaradila za svoj prvi objavljeni roman Razum i osjećaji. Prava je situacija, međutim, bila puno drugačija, kao što dokazuje pismo prijateljici u kojem se žali jer smatra kako je predujam za Ponos i predrasude ipak mogao biti veći.
U potrazi za bogatstvom
Usprkos tome što se romani Jane Austen bave životom i financijama seoskih obitelji, danas se naglasak većinom stavlja na romantične zaplete njezinih priča, čime se zaboravlja kako su njene junakinje, poput sestara Bennet ili Dashwood, isto tako bile u potrazi za bogatstvom, što nije čudno s obzirom na to da je u kasnom 18. stoljeću to bila tipična okupacija gospodskih kćeri.
U istoj se situaciji nalazila i Jane, koja je svoje romane pisala, izuzev radi umjetničke ekspresije, razonode i potrebe za komentiranjem svijeta oko sebe, i zato što je njima željela zaraditi, zbog čega se potrudila pronaći si izdavača. No, na tu se težnju za bogatstvom, unatoč početnim impulsima mladenaštva i ostvarivanja komercijalnih osobnih interesa nastalih nakon Industrijske revolucije, još uvijek gledalo sumnjičavim okom kršćanskih hvalospjeva siromaštvu te aristokratskog snobizma vezanog uz trgovinu, financije i bilo koji drugi oblik nenaslijeđenog bogatstva.
Moderna znanost ekonomije rođena je kada Jane imala tek godinu dana, i to objavom djela Bogatstvo naroda (1776.) Adama Smitha, čija je jedna od temeljnih postavki ideja o pokretačkoj snazi brige za vlastiti interes i komercijalni uspjeh. Smithova se knjiga u to vrijeme nalazila na čelu liberalnog mišljenja, a usprkos tome što ju Jane vjerojatno nije čitala, ili barem ne postoji neki dokaz za to, ona je izrazito utjecala na kulturu oko sebe.
Ako se pak neka Smithova knjiga nalazila na stolu obitelji Austen, onda je to zasigurno bila Teorija moralnih osjećaja (1759.), kojom je uveden koncept empatije (sympathy), definirane kao način na koji prilagođavamo svoje ponašanje kada shvatimo da nas drugi vide i da, za razliku od nas, oni na naše probleme ne mogu gledati na jednako blizak i strastven način.
Smith smatra kako stjecanje bogatstva čini malo dobra individui, ali puno njegovoj/njezinoj okolini, što oprimjeruje parabolom o sinu siromaha koji je zbog silne želje da ima sluge koje bi radile za njega cijeli život proveo radeći kako bi ih mogao platiti. Smithove teze u vrijeme Janeina djetinjstva predstavljale su vrhunac tadašnje liberalne misli, dok će se argument o odnosu bogatstva i vrline, to jest o načinu na koji potraga za nečim što u biti već imamo može nauditi našoj moralnosti, posebice manifestirati u romanu Razum i osjećaji.
O lovcima i novcima
Jedna od problematičnih epizoda u romanu je ona kada se Marianne Dashwood razboli. Osim što mlade djevojke uglavnom ne mogu dobiti groznicu od slomljenog srca, nije u potpunosti jasna niti njezina pozicija u zapletu, osim da dozvoli pukovniku Brandonu da svoju dokaže odanost odlaskom po gospođu Dashwood, što je bilo neobično za autoricu koju se hvalilo zbog realističnog prikaza svakodnevnog života.
Marianneina bolest, međutim, posve je razumna ako ju promatramo u svijetlu Smithovih tvrdnji o utjecaju zadobivanja bogatstva na osobnu sreću. Kako bismo je objasnili, potrebno je vratiti se ranije u tekst romana, do razgovora između Dashwoodovih i Edwarda Ferrasa, neambicioznog sina bogataša. Marianne je uvrijeđena nakon što njena sestra Elinor istakne kako slava koju Edwardova obitelj priželjkuje za njega nema nikakve veze sa srećom, ali kako je bogatstvo uvijek korisno.
Elinorina percepcija „bogatstva“, međutim, razlikuje se od one Marianneine, koja smatra kako se dom sa slugama, kočijom i lovcima ne može održavati s manje od 2000 funti, što je u kasnom osamnaestom stoljeću bio pozamašan iznos.
Za ovaj je prizor značajno to što je njezino navodno zaključivanje o umjerenoj količini bogatstva koje će je usrećiti u biti vrlo specifično, a stavka koja nam to otkriva je riječ „lovci“. Marianne tako ne razmišlja o tome što će nju učiniti sretnom, već zamišlja buduće kućanstvo sa svojim ljubavnim interesom Johnom Willoughbyjem, koji je besprijekoran lovac.
Kako se postaviti prema bogatstvu?
Marriane na kraju ipak ne dobiva svog lovca, što je element kojim se Razum i osjećaji razlikuje od Ponosa i predrasuda. Sestre Bennett nisu radile kompromise kako bi dobile svoje sretne završetke zato što nisu trebale mijenjati bogatstvo za sreću. Nasuprot tome je pokušaj Marianne Dashwood da udruži bogatstvo i sreću mladog udvarača neslavno propao. Ironično, Marianne udajom za pukovnika Brandona ipak uspije dobiti svojih 2000 funti, ali napori koje je poduzimala u međuvremenu slični su onima iz priče o sinu siromaha.
Što se tiče Marianneinog kasnijeg razbolijevanja, ono isto na neki način odjekuje Teoriju moralnih osjećaja. Smith se nikako nije mogao odlučiti kako bi se pojedinac trebao osjećati u vezi težnje za bogatstvom koja s jedne strane pokreće industriju ljudskog roda, ali s druge strane čini ljude nesretnima. Kako bi se onda pojedinac, koji je naposljetku subjekt rasprave o etičkom ponašanju, trebao ophoditi prema bogatstvu?
Smith tu dilemu rješava ne donoseći nikakav konkretan zaključak, već potiče čitatelja da zauzme „kompleksniji“ pogled na bogatstvo. Podsjeća na to kako smo u određenim stanjima, primjerice kada smo bolesni, sposobni pronaći vrijednost u inače beznačajnim i trivijalnim stvarima, što je podsjetnik na to kako prema ideji bogatstva trebamo uvijek trebamo zadržati neodređeni stav.
Škakljivi zapleti
Nikada nećemo znati što je Jane Austen uistinu mislila o maloj zaradi koju je dobila za romane objavljenje tijekom njenog života niti o radu uloženom kako bi oni nastali. Ali unatoč trudu njezine obitelji da je nakon smrti predstavi kao talentiranu amaterku, činjenica je da je ona bila za svojim stolom rano ujutro baš kao i Marianne, pišući i ispravljajući, s obzirom na to da je znala koje će je sve obaveze okupirati ostatak dana, što je vjerojatno poznato svima koji zarađuju kao pisci.
Zagonetan je način na koji se dvosmislenosti vezane uz potragu za bogatstvom u romanu Razum i osjećaji ne mogu objasniti bez poznavanja nekih od osnova povijesti ekonomije, ali je možda ipak potraga za bogatstvom u modernom značenju te riječi ono što vraća naše zanimanje za unutrašnji, moralni život Elinor i Marianne Dashwood. Na kraju krajeva, zašto njih dvije nisu potražile posao, umjesto da su tražile muškarce? No ako malo bolje razmislite, udaja radi novca još i danas stvara dosta škakljive zaplete, i možda baš zato nam se životi Elinor i Marianne još uvijek čine toliko zanimljivima.
Izvor: The Atlantic
