Napisala je, režirala i producirala više od 1000 filmova, bila je jedna od prvih filmaša koji su radili narativni film i sinkronizirali zvuk uz sliku. Snimila je prvi film s cjelokupnom Afroameričkom postavom i bila prva žena koja je vodila vlastiti filmski studio, a unatoč tome filmska industrija gotovo ju je zaboravila. Pamela Green trenutno snima film kojim ju želi izvući iz zaborava, Be Natural donosi priču o Alice Guy-Blaché, prvoj filmskoj redateljici.
Napisala je, režirala i producirala više od 1000 filmova, bila je jedna od prvih filmaša koji su radili narativni film i sinkronizirali zvuk uz sliku. Snimila je prvi film s cjelokupnom Afroameričkom postavom i bila prva žena koja je vodila vlastiti filmski studio, a unatoč tome filmska industrija gotovo ju je zaboravila. Film će biti rezultat dvogodišnjeg istraživanja, a projekt podržavaju Robert Redford kao izvršni producent i Jodie Foster kao naratorica.
Alice Guy-Blaché zauvijek je promijenila formu filmskog snimanja. „Razumjela je da iznošenje narativa u filmu zahtijeva praćenje perspektive jednog lika, dok je drugima trebalo dobrih 10 godina da shvate upravo to”, kaže Alison McMahan, redateljica i teoretičarka.
U studiju Leona Gaumonta, kojem je bila tajnica,Guy-Blaché svjedočila je predstavljanju 60mm i 35mm kamere, nova tehnologija ju je zainteresirala, a Gaumont omogućio prve filmske pokušaje, pod uvjetom da ju ne ometaju u tajničkim dužnostima.
Kao rezultat, 1896. godine, nastaje njezin prvi film, La Fee aux choux (Vila iz kupusa). Nakon toga, snimila je još stotine kratkih filmova za Studije Gaumont, u kojima kasnije postaje voditeljica produkcije. U New York seli 1907. godine, te otvara vlastiti studio Solax i nastavlja snimati. „Bila je toliko ispred svoga vremena”, smatra Green, a o tome svjedoči i film imena In The Year 2000, When Women Are in Charge.
Be Natural homage je liku i djelu Alice Guy-Blaché, ali i inspiracija za buduće generacije redateljica, nada se Pamela Green i nastavlja: „Ova priča nije samo izniman primjer za žene, nego i za poduzetnike. To je izvrstan način da shvatimo što se stvarno događalo u kinematografiji iz moderne perspektive, a ne kao dosadna lekcija povijesti. Kod ljudi želimo potaknuti i emocije, želimo da iskuse početke kroz njezine oči i da vide budućnost vraćajući se u prošlost i stojeći s njom rame uz rame.” The Daily Beast...
