'Nasmijana gospođa Beudet' (La Souriante Madame Beudet), nijemi film s elementima nadrealizma iz 1922. godine, mnogi/e smatraju jednim od prvih feminističkih filmova u povijesti. Francuska redateljica Germaine Dulac (na slici), u filmu se pozabavila pozicijom žene u braku, koristeći pritom elemente simbolizma i fantazije.
'Ispričan iz perspektive gđe. Beudet, film se bavi frustracijama inteligentne žene izazvanima skučenim životom domaćice i nesretnim brakom. Njen nepodnošljivi suprug često uperuje prazan pištolj sebi u glavu, glumeći pritom da će se upucati.
Jednog dana, očajna gđa. Beudet u pištolj staviti prave metke, no radi osjećaja krivnje ubrzo ih odluči izvaditi. Prije no što je stigla do pištolja, on je bio u rukama muža koji ovaj put pištolj okreće prema njoj te promašuje za dlaku.
Naivni Beudet ne dokučuje zloćudne namjere vlastite supruge, već misli kako je njegova supruga htjela okončati sebi život, uzima ju u naručje te izjavljuje ljubav.
Germaine Dulac, francuska je redateljica, spisateljica, kritičarka i filmska teoretičarka, koja je karijeru započela pišući za feministički magazin.
Kasnije se interesira za film, te slavu stječe filmovima 'La Souriante Madame Beudet' i La Coquille et le Clergyman (1928) scenarista Antonina Artauda, koji neki teoretičari smatraju prvim nadrealističkim filmom prije Andaluzijskog psa Luisa Buñuela i Salvador Dalía. Brain Pickings… [T.B.]
Film traje 26 minuta i u potpunosti je dostupan na YouTube-u:
