Udruženje hrvatskih arhitekata UHA objavilo je nominacije za Godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2021. godini te dobitnike nagrade za životno djelo “Viktor Kovačić”. Radove je ocjenjivao stručni žiri u sastavu: Krešimir Damjanović, Vjekoslav Gašparović, Krunoslav Ivanišin, Paula Kukuljica, Dinko Peračić, Vanja Rister (predsjednik), Rosa Rogina (Stručni savjet) i Mojca Smode Cvitanović (Savjet nakladništva). Otvorenje Godišnje izložbe i dodjela Nagrada UHA-e planirani su u svibnju 2022. godine u Zagrebu.
Nagradu ‘Viktor Kovačić’ za životno djelo dobili su Renata Waldgoni i Andrej Uchytil.
“Konzistentnim slijedom arhitektonskih radova Renata Waldgoni i Andrej Uchytil ucrtali su put racionalnom i neretoričkom, te nedvojbeno likovno enigmatičnom smjeru promišljanja arhitekture koja nije popuštala pred prijemčivim trendovima pričljivog opisivanja arhitektonskih postupaka i procedura,” stoji u obrazloženju nagrade.
“Spremnost da se trenutak komentira i da mu se oponira poduzeta je s rizikom da pojedini projekti, premda jezgroviti i analitični, neće biti u potpunosti dokučivi široj zajednici koja nije bila u potpunosti voljna s njima poduzeti taj rizik. Rizik je bio sinonim za najuzbudljiviju arhitektonsku praksu tada okupljenu u tandemskim kombinacijama „crtača po ledu“, u zenitu primjene analognih alata i tehnika proizvodnje arhitekture […] Tandem u ovom konkretnom slučaju čine visprena, uporna i neposredna, učiteljica i arhitektica Renata Waldgoni te lucidan i apstraktan, ali suptilan učenjak i arhitekt Andrej Uchytil. Jednostavnim su mislima svojom praksom izgrađivali kompleksne strukture, a smjelim postupcima neumorne redukcije koje su se odupirale popularnim strategijama rasipanja, odašiljale snažne poruke, koje bi se prema suvremenom trenutku i aktualnoj praksi mogle čitati kao jasan korektiv […] Idiosinkratskim tehnikama rukom, olovkom, karakteristično pastelom ili tehničkom uputom jasno razaznaju arhitektonske činjenice o prostoru od elaboracija koje promoviraju druge, arhitekturi srodne discipline. Te činjenice često razotkrivaju osebujnim korištenjem boje kojom eksperimentiraju u različitim tehnikama, materijalima ili građi. Svjesni unikatnog i delikatnog tretmana rukom koloriranog naspram masovnog reproduciranja kopija u c/b tehnici, upravo bojom kao alatom poučavaju kako o skladnom i skromnom tako i diskretnom podvlačenju bitnih karakteristika arhitektonskih prostora.” (tekst: Melita Čavlović)
Prvom nagradom na natječaju za župnu crkvu sv. Ivana Evanđeliste u Utrini u Zagrebu (1991.) razmaknuli su margine arhitektonskog promišljanja u odnosu na tipologiju sakralnog sklopa, vješto spajajući lekcije svojih učitelja s jasno deklariranim internacionalnim uzorima. Godine 2009. za realizaciju crkve tandem je osvojio Veliku nagradu 44. zagrebačkog salona arhitekture, a projekt je prepoznat još dvjema nominacijama: onom za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe” 2008. i za Nagradu „Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata 2007. godine.
Kao profesori, Waldgoni i Uchytil poučili su generacije mladih studenata odgovornosti prema vlastitoj disciplini te im Udruženje hrvatskih arhitekata zbog cjelokupnog doprinosa arhitektonskoj profesiji iskazuje priznanje nagradama „Viktor Kovačić“ za životno djelo.
