Ovogodišnji Vox Feminae Festival odvija se u kontekstu značajnih društveno-političkih izazova, posebno za žene, LGBTIQ+ zajednicu i druge ranjive skupine. Na čelo SAD-a došla je šačica zlostavljača, što sa sobom nosi posljedice koje će cijeli svijet osjećati još desetljećima; u Mađarskoj je zabranjena povorka ponosa; ne nazire se kraj pokoljima u Gazi i Ukrajini; globalni antirodni pokreti ne jenjavaju; u Hrvatskoj ministri pucaju iz pištolja, a fašistički koncerti rasprodaju ulaznice. I tako dalje.
Ukratko, sasvim je razumljivo ako osjećate zabrinutost ili beznađe i pitate se čemu uopće trud ako nam mukotrpno izborena prava svakog trena mogu biti – i bivaju – oduzeta. Razmišljajući stoga o mogućim temama ovogodišnjeg festivala, isprva smo se našle pred zidom: kako dalje? I zašto? Nakon 19 festivalskih godina, koliko je još borbenosti ostalo u nama?
Ipak, odupirući se cinizmu i rezignaciji, odlučile smo krenuti smjerom koji nam se u tom trenutku činio kontraintuitivnim. Pronašavši inspiraciju u feminističkim i queer autoricama koje su pisale upravo o nadi i o radosnim mogućnostima kolektivnog otpora (a ima ih!), prisjetile smo se razloga zbog kojih smo i same počele raditi ovo što radimo. Kako piše aktivistkinja Rebecca Solnit, imati nadu ne znači poricati realnost, već biti spremna suočiti se s izazovima koji su pred nama i vjerovati da su promjene moguće. Naposljetku, put naprijed gotovo nikad nije ravna crta, već vijugava (i, dodale bismo, brdovita) staza.
Ranih 2000-ih, kada Solnit piše svoju knjigu Hope in the Dark, prepreke na toj stazi bile su nešto drugačije nego danas, no svako vrijeme nosi svoje izazove. Nada, smatra ona, izvire iz ideje da ne znamo što će se dogoditi, i upravo u toj neizvjesnosti možemo pronaći prostor za djelovanje, a u prostoru zajedničkog djelovanja – radost. Uostalom, pokazali su to i studenti i studentice u Srbiji, koji već mjesecima ustrajno „pumpaju“ protiv korupcije i nepravde.
U društveno-političkoj klimi koja nas navodi da se osjećamo uplašeno i izolirano, radost je čin pobune – „buntovna sila protiv turobnosti i otupljenosti svakodnevice,“ kako piše Solnit.
U tom duhu osmislile smo i program 19. Vox Feminae Festivala, koji donosi filmove o važnim i inspirativnim trenucima feminističke borbe, radionice koje afirmiraju nenormativne i queer identitete i prakse; glazbu i ples, druženje i kreativnost… „Ima nešto buntovno u bivanju sretnima onda kada ne bismo trebali biti sretni“, ističe Sara Ahmed u knjizi Living a Feminist Life. Stoga vas pozivamo da nam se pridružite u festivalskom prostoru bunta i radosti, gdje je otpor uvijek moguć, a bolja budućnost čeka iza ugla – samo se moramo izboriti za nju.
Program 19. VFF-a pronađite ovdje: https://voxfeminae.net/festival/