Čini se da je popis stvari koje bi me trebale činiti da se osjećam (samo)osnažujuće u poslijednje vrijeme sve veći. Broj stvari koje bi na mene trebale imati 'osnažujući' efekt u zadnje je vrijeme poveći. Osnažiti se tako mogu tweetanjem golog selfija, gledajući reklame koje su namijenjenje isključivo ženama ili TED talk-ove, kupujući tajice ili dizajnersku odjeću, pa čak i masturbirajući. Ako sam u mogućnosti, dodatno bi osnažujuće bilo i da barem na jedan dan postanem feministkinja Miley Cyrus ili Gwyneth Paltrow.
Ovo je zaista vrlo uzbudljio vrijeme za žene. Iako feminizam još nije dovršio svoj posao, jer nas i dalje muče ti sitni detalji poput jednakih plaća, ženskog genitalnog sakaćenja ili pak prava na abortus, koje je i dalje upitno u većini zemalja koje se smatraju 'naprednijima'. Unatoč ovim problemima, čini se da za žene nikad nije bilo lakše osjećati se osnaženima. Zaista, žene bi se u današnje vrijeme trebale svim snagama boriti da ne budu osnažene, jer po najnovijoj definiciji riječi, praktički sve što žena čini, od zdravog doručkovanja, preko kupovanja deterdženta za rublje, do sjedenja za svojim laptopom, trebalo bi ju na neki način osnažiti. Ono što je girl power bio u 1990.-ima, osnaživanje je postalo u 2010.-ima: riječ koja se lijepi za sve gubeći istovremeno svoje značenje, postajući beznačajna riječ u moru feminizama, kako u oglašivačkom svijetu, tako i među slavnima.
Kako bismo shvatili kako je takva nedostojansvenost snašla ovu nevinu riječ, moramo razumjeti što osnaživanje uopće znači. Osnaživanje koje se referira na ideju osiguravanja autonomije i jačanja marginaliziranih skupina postalo je popularno 70ih u zapadnim zemljama engleskog govornog područja, a primarno se koristilo prilikom referiranja na prava osoba druge boje kože. Afro-američki časopisi koristili su ga kako bi promicali članke o samopomoći i školske knjige.
Feminizam se ovim terminom počeo koristiti 80ih i 90ih godina, često se referirajući na prava žena i djevojaka u zemljama trećeg svijeta. Iako se danas pojam osnaživanja koristi u reklamiranju čokolade ili dezodoransa, nekada je sadržavao veoma radikalnu notu i pozivao na revoluciju.
Osobno sam za pojam prvi puta čula u školi tijekom 90ih kada je u školi održana dobrotvorna akcija kako bi se prikupila sredstva za kupovinu kompjutera za školu u Indiji kako bi 'poticanjem informatičke pismenosti osnažili tamošnje djevojčice'.
Do kasnih 90ih i početka 2000ih, časopisi i reklame namijenjeni ženama počeli su koristiti ovu riječ. Sjećam se jednog članka u američkom modnom časopisu koji je poticao žene da 'se osnaže upoznavanjem sa stilovima koji će biti popularni u nadolazećoj sezoni' što je zvučalo puno jednostavnije od slanja kompjutera u Indiju. Tako se termin 'osnaživanja' više nije referirao na osnaživanje određenih skupina, već na pojedinu ženu koja se osnažuje za svoje dobro, što je označilo odmak od kolektiva ka pojedincu/ki, pri čemu kao jasan simbol ove promjene u razmišljanju možemo izdvojiti TV seriju Seks i grad.
Ta je serija danas vrlo često nepravedno odbacivana zbog toga što je gledateljicama sugerirala da je kupovina cipela feministički čin (iako bi vam svaka obožavateljica mogla potvrditi da je suproto uvrijeđenom veličanju šopingoholičarstva Carrie gotovo bankrotirala zbog svoje opsjednutosti cipelama, dok ju je od beskućništva spasila prijateljica). Ipak, dok serija nije potpuno skrenula s putanje, glavna joj je poruka bila da je neovisnost prekrasna, ali da svaka neovisna žena mora biti spremna preuzeti odgovornost za svoje postupke. Ipak, kakve god da je ova serija prvotno imala namjere, u međuvremenu postala simbol vjerovanja da se feminizam može pronaći na dnu vrećice Celvina Kleina.
Rane 2000. postale su era komodificiranog feminizma, nakon što su razni časopisi počeli sugerirati da je peglanje kreditne kartice do maksimuma ustvari feministički čin. Satirični portal Onion 2003. je objavio vijest pod naslovom 'Žene se danas osnažene svime što žene čine', a cijelim je tekstom u članku potvrđena apsurnost ovakvog razmišljanja. Tako je jedan od sarkastičnijih citata u tekstu glasio: „Kupovanje cipela postalo je moćno oruđe kojim žene izražavaju svoju autonomiju. Posjedujući i noseći nekoliko desetaka pari cipela, žena zajednici odašilje poruku da je snažna i neovisna i da se može opskrbiti cipelama bez muškarca. Tim činom ona govori 'Pazi se svijete kojim dominiraju muškarci, stižemo ja i moje cipele!'“
I dok je ovakav pristup feminizmu nekim ženama donio nove cipele, čini se da i nije predugo izdržao kao osnažujući pokret. Do 2008. kada je izašao prvi film 'Seks i grad' nova je generacija mladih žena počela ismijavati ovu seriju i njezin novcem opsjednut mentalitet kao sramotni korak unatrag. Upravo u trenutku kada je ideja da se feminizam kupuje zajedno s markiranim kaputom odbačena, četvrtim valom feminizma rasprostranila se ideja da je osuđivati drugu ženu zbog njenih odluka ili postupaka izuzetno antifeministički čin, jer je sama po sebi odluka koju žena samostalno donosi feministički čin.
Tako je riječ 'osnažujuće' dobila novu ekstenziju, a žene koje žive po vlastitim željama i odlukama počelo se opisivati kao osnažene. Iako je na taj način 'konzumeristički feminizam' zamijenjen 'feminističkim izborom' ta su se dva pojma svela na istu stvar, a ta je da svaka žena koja čini bilo što svojom voljom (bilo da je to ples oko šipke ili kupovanje cipela) zapravo čini feminstički istup. I više nego ikada ovakav pristup više nije vezan samo za feminizam, već uz osnaživanje žena kao pojedinki.
I do određene mjere, to je zaista dobra stvar. Ipak je lijepo da se žene međusobno podržavaju, zar ne? Feministkinje 21. stoljeća naučile su na greškama svojih prethodnica i ne osuđuju jedne druge zbog svoje sekusalnosti (kao što je to Betty Friedan činila) ili zbog spavanja s oženjenim muškarcima (kao što su to učinile neke feministikinje u 90ima kada su pisale o Moniki Lewinsky), jer su upravo zbog takvih internih podbadanja zapeli i prethodni valovi feminizma. Trebale bismo poticati jedne druge, a ne se omalovažavati. Stav je današnjeg feminizma, kada jedna žena osuđuje drugu ženu, ponaša se gore od mizoginog muškarca ili feministkinja drugog vala.
Jedini problem s ovim pristupom je da vodi velikoj prekrasnoj hrpi ničega. Ideja da žene bez razmišljanja trebaju slaviti jedna drugu zbog sestrinskog osjećaja jednako je patronizirajuće kao i da žene svoje umove ne bi trebale opterećivati razmišljanjem. Štoviše, ideja da feministkije četvrtog vala ne osuđuju jedna drugu izazvati će ciničan smiješak svake žene koja je nedavno bila na internetu, jer ne samo da feministkinje osuđuju jedna drugu, već to čine u svakoj mogućoj prilici. A čak su i ovo zakomplicirale osuđujući jedna drugu zbog osuđivanja.
Feministkinje koje propituju jesu li prostitucija, ples oko šipke i prešetavnje bez odjeće koje snima samoprozvani perveznjakpoput Terryja Richardsona (kao što je to slučaj s Miley Cyrus u njenom videu Wrecking Ball) uistinu osnažujući, doživljavaju žestoke kritike nekih feministkinja koje ih prozivaju bijesnim anti-sex vješticama.
Posljednjih godina svjedoci smo feminističkih revizija gotovo svake žene, od Margaret Thatcher do Kim Kardashian, samo zato što je riječ o samosvjesnim osnaženim ženama, iako su se obje, svaka u svoje vrijeme, ogradile od tog pojma. Pa ipak, kada je Kardashian prošli mjesec tweetala svoj topless selfie, izjavila je da je osnažena svojom seksualnošću te da je koristeći kao medij svoj iPhone i svoje grudi, efekt osnaženja željela postići kod djevojčica i žena diljem svijeta. Svi/e koji su propitivali ovu filozofiju bili su prozvani zatucanim luzerima/cama koji/e ohrabruju body-shaming. Osnaživanje je postalo izlika da ljudi čine što god žele. Ono je samokreirani sigurni prostor, jer dok god to što činite nazivate osnažujućim, svi/e koji/e se pobune vas ugnjetavaju.
Mogli bismo danima raspravljati o tome gdje je granica između seksualnog osnaživanja i seksualne objektivizacije, ali osobno radije ne bih gledala kako još jedan val feminizma nestaje zbog natezanja oko toga je li ples oko šipke feministički čin. Stoga je možda najjednostavniji način da raspravu oko feminističkih izbora okončamo ovom jednostavnom istinom: iako je mogućnost izbora feministička, to ne čini i sam izbor feminističim.
Kao što bi vam mogla reći i sama Carrie Bradshaw, ikona samoosnaživanja, činite što god želite, ali nemojte se zavaravati da činite išta više od samoudovoljavanja. Kupovina cipela nije čin borbe protiv patrijarhata. Govoriti ženama putem interneta da ušute nije feministički čin. Tweetanjem slika svojih sisa ne osnažujete svijet.
Beznačajnost svijeta nigdje nije toliko očita kao u konzumerizmu. Ne čudi stoga da su oglašivači posegnuli za terminom koji sugerira neku vrijednost , a ujedno predstavlja nešto čemu se pri ostvarenju identiteta feministkinje treba težiti. Kao što je Jia Tolentino nedavno pisala u svom članku za New York Times, osnaživanje je postalo nešto što žene mogu „kupiti, dok se uvjeti koji određuju tko ima pristup moći i dalje nisu nimalo promijenili“. I dok se većina ljudi ne bi dugo dvoumila oko toga je li govoriti ženama da trebaju smršaviti osnažujući čin, online magazin Jezebel je nedavno objavio kako su brandovi Weight Watchers i Spanx počeli prodavati svoje proizvode u SAD-u predstaljajući ih kao osnažujuće. Oni tvrde kako ne govore ženama da trebaju biti mršavije, već im govore da će se više voljeti i osjećati osnaženima ako smršave.
Istovremeno, novi singl Jennifer Lopez 'Ain't Your Mama' prodaje se kao osnažujuć, za razliku od pjesme 'Independent Women' grupe Destiny's Child slične tematike iz 1999. Koja predstavlja dosadni strai feminizam ili nezavisnost. . Na žalost J.Lo i njezinog PR tima, pjesmu je producirao Dr Luke, kojega je Kesha nedavno optužila za ne baš toliko osnažujuće ponašanje.
Ali najveća ironija u pokretu osnaživanja nije koliko je potpuno besmislen i neosnažujuć postao, već što su oni/e koji tvrde da se osjećaju osnaženo i oni/e kojima se taj pojam prodaje predstavnici/e skupine kojima je osnaživanje najmanje potrebno. Ne čudi me stoga što uočavam toliko reklama koje mi obećavaju i nude osnaživanje, jer ja pripadam upravo skupini kojoj su te reklame namijenjene: bjelkinja, dobrostojeća i educirana pripadnica srednje klase u tridesetima sa stalnim prihodima.
Ja zaista ne trebam ništa više osnaživanja nego što ga treba Kim Kardashian. Samo oni koji su već u poziciji moći bi se mogli osjećati osnaženo kupujući tajice, gledajući TED talkove ili okidajući gole selfije. Osnaživanje nije postalo samo sinonim narcizma, već i simbol toga kako politike identiteta s pravog puta često skrenu oni najglasniji, zbog čega se zaboravljaju oni kojima su najpotrebnije
„Mislim da je najdirektniji i najjednostavniji put do osnaživanja da budete u potpunosti odani sami sebi i onome što jeste“, Izjavila je glumica Gwyneth Paltrow nedavno promovirajući svoj dizajnerski parfem. Trebala sam to 90ih poručiti onim djevojkama iz Indije za koje smo prikupljali novce: zaboravite na informatičku pismenost, samo spoznajte same sebe. Osjetite osnaženje.
Izvor: The Guardian
Prevela i prilagodila: Emina Hermann
