Prije samo nekoliko godina, feminizam je smatran prljavim i neglamuroznim pokretom, no u zadnje vrijeme, ubrzano se povećava broj feminističkih konferencija i različitih drugih događaja koje podupiru korporacije i slavne osobe. Fokusirajući se na povećavanje broja žena na liderskim pozicijama i podsjećajući sponzore da i žene imaju novca za trošenje, feministkinje poput Glorie Steinem i Tine Brown, otvorile su put nizu panela, govora i ceremonija.
Ipak, oko korporativnog feminizma i njegovog boljitka za ženski rod postoji podvojeno mišljenje. Novinarka The New York Timesa Jessica Bennett, kaže da su nekadašnja grass-roots okupljanja postala komercijalna poduzeća koja podupiru korporativni sponzori i postavlja pitanje je li zbog komercijalizacije pažnja skrenuta s ozbiljnijih problema.
Jessica Valenti kaže da zasigurno možemo smatrati napretkom to što se danas mnoge velike organizacije žele uključiti u zagovaranje ženskih prava, međutim, kako piše Amanda Marcotte, one pozornost skreću na moć i novac, zanemarujući u međuvremenu nedostatak zdravstvene skrbi, nasilje i obrazovanje. Čak i kada se bave temama poput nasilja i obrazovanja, ovakve konferencije često izbjegavaju probleme u vlastitim zemljama i radije se fokusiraju na zemlje u razvoju.
Primjer takvog 'ponašanja' organizacije su poput 'Lean in' i 'MAKERS' koje su slavile izbor republikanke Ileane Ros-Lehtinen u kongres, unatoč tome što podupire politiku koja je štetna za većinu žena u SAD-u, poput ograničenog pristupa reproduktivnoj skrbi i glasanja protiv zakona o jednakim plaćama. Međutim, slaviti Ros-Lehtinen kao prvu Latinoamerikanku u kongresu, puno je privlačnije, nego isticati činjenicu da Latinoamerikanke zarađuju 60 centi za isti posao za koji muškarci zarađuju jedan dolar.
Iako je novi trend prikazati žene snažnijima u poslovnom svijetu, nova istraživanja poput onog Strategy& pokazuju drugačije. Dok se žene danas doista više zapošljavaju na vodećim pozicijama, i dalje postoji velika šansa da će ih više od trećine biti otpušteno, dok ista sudbina zadesi samo četvrtinu muškaraca na istim pozicijama.
Neizvjesnu poziciju žena na najvišim razinama moći, pokazali su nedavni iznenadni odlasci Jill Abramson i Natalie Nougayrède s pozicija glavnih urednica u The New York Timesu i Le Mondeu.
U 2,500 najpoznatijih svjetskih firmi, žene čine samo tri posto vodećih pozicija i često su brže otpuštene od muškaraca. Iako se udio žena povećao za gotovo četiri posto u posljednjih pet godina, prognozira se porast od 33% do 2040. godine. No činjenica je da su žene većinom zaposlene kao vanjske suradnice što ih dovodi u teže pozicije kada se tvrtka nađe u problemima i treba nekoga otpustiti, objašnjava Ken Favaro, jedan od autora studije agencije Strategy& iz 2013. godine. „Obično nam se sviđaju oni koji su nam slični”, kaže Favaro. „Nažalost, tvrtkama još uvijek upravljaju uglavnom muškarci, koji su skloni okomiti se na žene ako stvari krenu loše. Žene se tretiraju puno oštrije od muškaraca zato što je više muškaraca u odborima.”
Korporativni feminizam bi se trebao pozabaviti ispravljanjem takve diskriminacije, no Bennett ističe da se u njihovim kampanjama u prvi plan stavljaju priče izuzetnih, ali i rijetkih žena, dok se problemi s kojima se susreću, kao i priče običnih žena zanemaruju. Slavljenje imidža neustrašive i poslovne žene na poziciji vođe, svakako može učiniti da se osjećamo bolje, međutim to nije razlog da zaboravimo svakodnevne probleme s kojima se žene susreću. MiamiHerald/TheGuardian...