One rade po 16 sati dnevno, tri od četiri žene žrtve su nasilja u obitelji, 53% nikada nije imalo godišnji odmor, a samo njih 13% u vlasništvu je ili suvlasništvu obiteljskog imanja. Srednjoškolsko obrazovanje ima 56,4% ispitanih žena, mobitel njih 82%, a vozačku dozvolu 62,5% no ne vozi njih 58%. Velik broj ispitanica u kući ima računalo, ali informatički ih je nepismeno četvrtina, a većina ne govori ni jedan strani jezik. To je samo vrh ledene sante života seoskih žena.
Pesimistična slika njihovog položaja rezultat je istraživanja provedenog u osamnaest županija (bez Istarske i Primorsko-goranske), na uzorku od 1656 žena od 18. do 81. godine života.
Istraživanje o statusu, svijesti i potrebama seoskih žena u Republici Hrvatskoj tijekom 2009., 2010. i 2011. godine provelo je Ministarstvo poljoprivrede u sklopu nacionalne strategije za promicanje ravnopravnosti spolova. Važno je istaknuti da uzorak na kojem je objavljeno istraživanje, premda je dovoljno velik, nije reprezentativan.
Voditeljica Ureda za ruralni razvoj Ministarstva poljoprivrede Karmen Sinković, koja je radila na sastavljanju upitnika za istraživanje i obradi podatka, svjedoči o činjenici da su uzorak za istraživanje sastavljali ljudi u Ministarstvu poljoprivrede koji nisu sociolozi. Vrijednost istraživanja, je u tome što je prvo te vrste i provedeno je terenski, te je anketiranim ženama pri popunjavanju upitnika zajamčena anonimnost kako bi njihovi odgovori bili što iskreniji. Uz sva ograničenja, rezultati istraživanja dali su prvi uvid u status, stavove i želje žena na hrvatskom selu.
Rezultati su objavljeni u publikaciji 101 pitanje za seosku ženu. Prema njima, nevjenčanih supružnika gotovo i nema, tj. samo 2,5% seoskih žena živi u izvanbračnoj zajednici. Većina iz ispitanog uzorka, 76,6% je udana, 6% je neudanih, 6,3% rastavljenih, a 8% udovica. Njih čak 92%, imaju djecu (u prosjeku 3,8 djece) i žive u obiteljima koje u prosjeku imaju 5,8 članova.
Nadalje, istraživanje otkriva šokantan podatak: čak 74,5 % ispitanih seoskih žena trpi obiteljsko nasilje, od čega 31% često, a 43,5% povremeno. Ukupno 74% ispitanih žena u anonimnoj anketi izjavilo je da im je potrebna pomoć u sprečavanju obiteljskog nasilja. Međutim, čak 58% žena koje trebaju tu vrstu pomoći ne znaju gdje i od koga ju je potrebno tražiti.
Samo 18% anketiranih upoznato je s činjenicom da Hrvatska ima pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, 23% ih je čulo za saborski Odbor za ravnopravnost spolova, a 27% čulo je da Vlada RH ima ured koji se bavi pitanjima ravnopravnosti spolova. Kad su posrijedi nevladine udruge koje se bave zaštitom žena, najviše seoskih žena, čak 71%, čulo je za udrugu “Budi aktivna, budi emancipirana” (B.a.b.e), međutim za Autonomnu žensku kuću zna ih samo 3%.
O neravnopravnom položaju seoske žene govore i podaci o odlučivanju u obitelji. Dok suprug većinom odlučuje o poljoprivrednoj proizvodnji, nabavi poljoprivredne opreme, gradnji i imanju, seoska žena odlučuje o nabavi opreme za kuću i djecu, odjeći, obući i tome što će se kuhati. [I.C.] Jutarnji…
