Egipatske vlasti u Kairu prošlog su tjedna donijele odluku da ženama koje nose nikab neće biti dozvoljeno glasovanje ukoliko ne pokažu svoje lice. Ista zabrana dočekala je i žene koje predaju na sveučilištima. Opravdanje ove odluke vlasti pronalaze u ideji da će uklanjnanje nikaba povećati komunikaciju između profesorica i studenata te da će na izborima biti siguran identitet osobe koja daje glas.
Kada govorimo o ženskim pravima u Egiptu, suprotstavljanje tradicionalnih islamista i prozapadnih sekularista je prilično škakljivo. Da bi se shvatio kontekst u kojem ovakav zakon stupa na snagu važno je napomenuti da je od uvođenja politike ‘otvorenih vrata’ 70-ih godina u Egiptu došlo do miješanja zapadne i istočne kulture. Društvena situacija u kojoj su izmiješani zapadnjački komercijalizam i religijski fundamentalizam dovela je do promjene u ženskoj modi; žene su istovremeno hodale s pokrivenom glavom i nosile majice do pupka.
Opresija žena u Egiptu seže još od legende o božici Isisi i bogu sunca Ra. Nakon poraza od boga Ra, božica Isis postala je povezana sa zlom, a sukladno s tim žene su postale tijela bez mozga čije su se glave morale prekriti.
Posljedice Isisinog poraza danas su vidiljive u feminizaciji siromaštva, povećanoj stopi silovanja i seksualnog nasilja, prisilnim brakovima i trgovini ljudima.
Svjetski politički vođe danas pokušavaju poraziti drugi Isis, no bitno je imati na umu da koncentracije moći, iako su na površini ideološki suprotstavljene, uvijek pronalaze način da jedna drugu hrane. Svjetski politički i religijski vođe suosjećaju s patnjama muslimanskog naroda, no malo toga zapravo rade kako bi se iskorijenili nejednakosti koje su i danas itekako izražene.
Riječi poput demokracije, humanosti, suradnje i prijateljstva postaju paravan za neokolonijalizam. Neokolonijalizam koji dodatno potpiruje religijske fanatike i daje povod muslimanskim ekstremistima.
Neokolonijalizam podrazumijeva da, ovom slučaju Egipat, ostaje ovisan o pomoći razvijenijih država, te da, između ostalog, uvozi osnovne prehrambene namirnice umjesto da ih sam proizvodi. Bazični prehrambeni proizvodi su uslijed znatnog porasta cijena sve nedostupniji ‘običnom’ čovjeku.
O siromaštvu i ekonomskoj nejednakosti se može slobodno govoriti, no još uvijek je tabu povezati ih s kapitalističkim sistemom, a termin ‘klasa’ i dalje priziva asocijacije na ‘zločesti’ komunizam.
Razlog za prekrivanje i ugnjetavanje žena leži u podijeli između spiritualnog i materijalnog, ekonomskog i seksualnog, političkog i religijskog te lokalnog i globalnog. O ženskim pravima stoga treba govoriti kada se sama srž problema, patrijarhalni klasni sistem, prestane braniti svim raspoloživim fizičkim i metafizičkim sredstvima. [J.V.] The Guardian
