Žene zaposlene na rastućem crnom tržištu redovito su izložene seksualnom nasilju od strane službenika, čuvara, ispitivača, policije, tužitelja i vojnika. Izvještaj organizacije Human Right Watch sadrži izjave 54 osobe koje su pobjegle iz Sjeverne Koreje od 2011. Priče su se prikupljale preko dvije godine širom Azije.
Ujedinjeni narodi već godinama bilježe slučajeve kršenja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, a procjenjuje se da je između 80 000 i 120 000 političkih zatvorenika smješteno u četiri koncentracijska logora.
U izvještaju UN-a navedeni su slučajevi „eksterminacije, ubojstva, porobljavanja, mučenja, hapšenja, silovanja, prisilnih pobačaja i ostalih oblika seksualnog nasilja, kaznenog gonjenja temeljem političke, religijske, rasne i rodne pripadnosti, prisilno premještanje populacija, prisilna nestajanja osoba te nehumani čin namjernog dugotrajnog izgladnjivanja.”
No žene su i dalje najranjivije u zemlji u kojoj su policija, tržišni inspektori i vojnici pretežito muškarci. Premda je Kim najavio pojačani fokus na razvoj ekonomije Sjeverne Koreje, crno tržište i dalje ostaje osnovni izvor prihoda za mnoge obitelji, a upravo se tamo odvija najviše seksualnog nasilja.
„Ono je toliko rasprostranjeno da se više ne smatra važnim,” izjavila je Oh Jung-hee, jedna od intervjuiranih trgovkinja. „Više ni ne shvaćamo kada smo uzrujane. Ali ljudi smo, i osjećamo to. I ponekad, niotkuda, plačeš po noći, a ne znaš zašto.”
Mnoge su žene zlostavljane nakon što su uhvaćene pri pokušaju bijega u Kinu.
Poljoprivrednica Park Young-hee uhvaćena je prilikom bijega u Kinu te je vraćena u Sjevernu Koreju. Tijekom ispitivanja izjavila je kako joj je policajac sjedio preblizu te je dodirivao preko i ispod odjeće. „Dodirivao me i između nogu i umetao svoje prste u mene više puta tijekom više različitih dana.”
O ovakvim se problemima u Sjevernoj Koreji rijetko govori. Pojmovi poput obiteljskog nasilja ili seksualnog nasilja čak niti nemaju jasnu definiciju, a njihov se jezik oslanja na niz eufemizama kojima se umanjuje ozbiljnost čina.
S druge strane, država i dalje samu sebe prikazuje kao socijalistički raj bez zločina, a u njihovom prošlogodišnjem izvještaju UN-u stoji kako je samo pet osoba osuđeno za silovanje u 2015. te sedam u 2011. godini. [K.D.] The Guardian…