Oporbena ministarica pravosuđa u sjeni Jo Stevens i oporbena ministrica vanjskih poslova u sjeni Diana Johnson uputili su apel parlamentarnom odboru za ljudska prava Ujedinjenog Kraljevstva, zahtijevajući reakciju na sudske progone žena koje su pobacile u Sjevernoj Irskoj.
Poziv je upućen povodom dviju tužbi koje su odjeknule u medijima, a na koje je Westminster odgovorio šutnjom. Ona istaknutija tiče se zapanjujućeg slučaja 21-godišnje djevojke koju su sustanarke prijavile policiji zbog samoinduciranog pobačaja te ju sada očekuju tri mjeseca zatvora. Drugi slučaj tek čeka presudu, no uz vrlo malo optimizma s obzirom na drakonski zakon o pobačaju, s najoštrijim kaznama u Europi.
U pismu koje je potpisao niz parlamentaraca/ki iz redova laburista stoji:
„Vjerujemo da nema puno gorih oblika kršenja ljudskih prava od uskraćivanja osnovne zdravstvene skrbi, a u ovom se slučaju radi o stotinama tisuća žena u Sjevernoj Irskoj. Ove žene imaju pravo očekivati da će njihova prava biti prepoznata i da će ih parlament Ujedinjenog kraljevstva štititi, zbog toga tražimo da ovu situaciju uvrsite na listu prioriteta vašeg odbora“.
Britanski zakon o pobačaju iz 1967. godine nikada se nije odnosio na Sjevernu Irsku, u kojoj je omogućen samo u slučaju opasnosti po fizičko i mentalno zdravlje majke. Kako pravosuđe i zdravstvo spadaju u nadležnost pojedinih država, westminsterski su političari aktualne događaje dočekali svezanih ruku.
Iako je prema odluci Vrhovnog suda zakon o pobačaju Sjeverne Irske nekompatibilan sa Zakonom o ljudskim pravima u UK, progoni žena koje su izvršile pobačaj i dalje se nastavljaju.
„Drugdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, i u gotovo svim državama Europe, žena koja je nedavno osuđena imala bi priliku obaviti medicinski pobačaj na siguran i legalan način, kao i dobiti podršku stručnjaka zdravstvene zaštite za vrijeme tog, očito vrlo teškog, razdoblja.“, stoji u pismu upućenom Harriet Harman, predsjednici parlemantarnog odbora za ljudska prava.
Kako navodi Amnesty International, prema međunarodnim standardima ljudskih prava UK nema obvezu osigurati dostupnost pobačaja u svim slučajevima, međutim obvezno je to učiniti u slučaju da je život majke ugrožen, u slučaju silovanja i ozbiljnih deformacija fetusa. Iz toga proizlazi da UK ignoriranjem ovog problema krši svoje obveze prema međunarodnom pravu.
Zahvaljujući spomenutom slučaju kaznenog gonjenja žena koje su počinile pobačaj, potegnulo se i pitanje klasne pristranosti zakona. Naime, tada devetnaestogodišnja djevojka ne bi snosila nikakve posljedice da je, poput nekoliko tisuća žena godišnje, umjesto naručivanja tableta za pobačaj otputovala u Englesku ili Wales, za što bi morala izdvojiti najmanje 1000 funti.
Mnoge žene u Sjevernoj Irskoj prosvjeduju u borbi za svoja prava, no posezanje za tim pravima postaje sve teže: „Vlada kultura straha. Žene su postavljene u opasnu situaciju, boje se otići doktoru, strahuju bilo kome reći.“, kaže mlada građanka Belfasta. [S.M.] The Guardian…
