Povodom 71. godišnjice smrti jučer je pored kipa Nikole Tesle u istoimenoj ulici u Zagrebu na inicijativu udruge Flamingo postavljen vijenac u duginim bojama, kako bi se u okrilje ne nužno LGBT zajednice već zajednice muškaraca koji vole muškarce, prigrlio jedan od najvećih izumitelja prošlog stoljeća.
Iako su javni stavovi Nikole Tesle po mnogočemu bili diskutabilni (konkretno: njegov averzivan stav spram žena, seksualnih odnosa sa ženama i braka općenito), akcija se u najmanju ruku čini pravedna s aspekta pisanja nove povijesti njegova privatnog života; pa i kroz samo referiranje na spomenute činjenice prigodnim sloganom akcije “Genijalnost ne poznaje seksualnost”.
Ono što se u vezi Tesle desetljećima skrivalo i o čemu se samo šaputalo jest činjenica da je Nikola Tesla u svom ljubavnom životu bio usmjeren na muškarce. Kao što se kroz stoljeća prešućivala homoseksualnost mnogih povijesnih velikana, od Aleksandra Velikog do Michelangela, tako je i Tesla žrtva te historijske homofobije, čiji je cilj doprinos lezbijki, gejeva, biseksualnih, trans te ostalih rodno nekonformiranih i seksualno varijantnih osoba napretku čovječanstva učiniti nevidljivim. O tome detaljno govori trenutno najtemeljitije dostupno štivo na temu života i djela Nikole Tesle, ‘Tesla – izumitelj električnog doba’ W. Bernarda Carlsona kojoj se, ako išta, može zamjeriti upravo nedostatak nešto podrobnije analize stavova Nikole Tesle.
Ono što, međutim, knjiga eksplicitno kaže jest da je Tesla imao kompleksan stav spram žena: od postavljanja na pijedestal do propitkivanja njene uloge u tadašnjem brzo modernizirajućem društvu na čijem je horizontu tek bio pokret za rodnom ravnopravnošću. Čovjek poput njega, koji je svojevoljno u tadašnjem vremenu odlučio ostati neženja, zasigurno je bio pod stalnim pritiskom javnosti zbog svojih životnih odluka – pa i te da izbjegne brak, na koju su njegovi mnogi neoženjeni suvremenici posprdno reagirali govoreći da jednostavno nisu našli “onu pravu”. Njegov je pogled bio izrazito tradicionalan, često ističući ulogu žena kao glavnih zaslužnih za inspiraciju mnogim drugim kreativnim povijesnim velikanima ali istovremeno prožet strahom od njihovog zauzimanja bitnih društvenih pozicija.
U svom osobnom životu Tesla se smatrao nedostojnim žena i ljubavnih odnosa s njima, što ga nije spriječilo da njeguje bliska prijateljstva i poslovne strategije s njima. Njegovi izvučeni mizogini stavovi tako izgledaju više kao odraz logičkog i društveno-ekonomskog a ne zdravorazumskog i inkluzivnog pristupa sveprisutnoj ženskoj emancipaciji tog doba i njenog utjecaja na sveukupan društveni razvoj.
Tesla kao gej ikona
U gradu Zagrebu, a uvelike i u ostatku regije, gej identiteti su uglavnom isključeni iz javnog prostora i diskursa van sezone Povorke ponosa, a riječi “gej”, “peder” i “homoseksualac” rijetko se izgovaraju i s ponosom pripisuju. Prema trenutnim modelima funkcioniranja i aktiviranja LGBTIQ organizacija, proboj navedenog nije ni u najmanjoj sferi interesa ijedne tako angažirane skupine. Identiteti, navike i seksualne prakse gej muškaraca tako danas postoje (i opstaju) samo u unutar napora da se oni kako uklope pod zajednički nazivnik LGBTIQ u svrhu pravnog zagovaranja za asimilacijom u postojeći društveni konstrukt, tako i nešto o čemu (posebno kada je u pitanju istospolni gej seks) malo tko odlučuje direktno i aktivno govoriti.
U društvu u kojem je sama pomisao na gej seks, kamoli na njegovo javno zagovaranje, većini repulzivna, on ostaje sramotan i distanciran od njegovih potencijalnih javnih manifestacija. Društvo kao takvo ne poznaje niti jednu aut povijesnu ličnost, a one koje postoje (od Naste Rojc do Vladimira Nazora) desetljećima su prešućivane, ignorirane i gledane kao sramotne od većine – bez potrebe, želje ili inicijative da se postave u vidljivi i elaborirani javni prostor, politički ili umjetnički, ograničavajući pri tom i samo društvo te eventualno eksperimentiranje njegovih članica i članova sa seksualnim i rodnim identitetima i praksama.
No, osim toga, ova priča baca svjetlo na konstantnu potrebu za revidiranjam queer, feminističke pa i LGBT povijesti te njihovih aktera i akterica: sa svim njihovim vrlinama i manama.
Uzevši u obzir činjenicu da sami pokret za gej liberacijom feminističke principe djelovanja nije ni prigrlio dok se unutar samog pokreta nisu aktivnije angažirale žene, a gej identiteti se nisu ni razvijali do onog trenutka kada se krenula stvarati očita društvena opresija homoseksualnog načina života, ne odati počast čovjeku koji je taj identitet živio makar u tragovima i poveznicama sa ekvivalentom današnjih praksi gej muškaraca, naprosto je smiješno – tim više što su njegovi izumi doprinijeli generalnom društvenom napretku pa tako i onom žena tog vremena.
Iako je njegova reputacija kao potencijalne gej ikone upravo iz navedenih razloga možda daleko od ostvarive, neka slobodno i javno žive javne (homo)seksualne eskapade Nikole Tesle (kao uostalom i ostalih građana), u ovom trenutku jedne od iznimnih posthumno autanih povijesnih ličnosti porijeklom iz Hrvatske; ali i neka nam njegov primjer posluži da priznamo kako gorespomenuto savezništvo, koje se danas toliko (i s opravdanim razlogom) njeguje, analiziramo u kontekstu vremena, običaja i društvenog razvoja te u kontekstu ekscentričnosti čovjeka koji je pred kraj života više od muškaraca i žena zajedno volio isključivo – golubove.
Piše: Marino Čajdo
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.