U tijeku je javno savjetovanje o prijedlogu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji uključuje i izmjene članka 12 koji se tiče nuđenja, pružanja i korištenja spolnih usluga.
(1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
(2) Tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili koristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 40 dana.
Umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12 važećeg Zakona, kao novina se u 1. stavku predlaže sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2 istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća.
U objašnjenju stoji da, pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga.
Kriminalizacija klijenata u skladu je s tzv. švedskim modelom; međutim, za razliku od švedskog modela, hrvatski Zakon bi zadržao kažnjavanje nuđenja i pružanja seksualnih usluga, odnosno žena koje se bave prostitucijom.
Ivana Radačić, viša znanstvena suradnica u Institutu Ivo Pilar i ekspertica za ljudska prava Vijeća Europe, predlaže brisanja članka 12 uz objašnjenje da “kriminalizacija dobrovoljnih seksualnih usluga uz naplatu ima nepovoljne učinke na ionako marginaliziranu i često ekonomski i socijalnu ugroženu kategoriju građana tj. građanki: (ulične) prostitutke, odnosno ugrožava ljudska prava osoba koje se bave prostitucijom.” Osim toga, kriminalizacija pružateljica ne samo da predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost te ostavlja prostor za kršenje prava od strane policije i pravosudnog sustava, već ima i negativne javnozdravstvene posljedice jer povećava rizik od spolno prenosivih bolesti.
Radačić upozorava i na neučinkovito korištenje državnih sredstava kada je u pitanju kriminalizacija dobrovoljne prostitucije. Naime, “tijekom 2014. i 2015. godine na prekršajnom sudu u Zagrebu bilo je 90 pravomoćno okončanih predmeta (5 ih je išlo po redovnom postupku, dok su u 85 slučajeva okrivljene provele noć u zatvoru) u kojima se radilo se o 25 žena koje većinom rade na ulici, i koje su sve nezaposlene, a imaju srednjoškolsko ili osnovnoškolsko obrazovanje. Zbog loših ekonomskih prilika u velikoj većini slučajeva izrečena im je novčana kazna ekvivalenta danu koje su provele u zatvoru, a troškovi postupka išli su na teret proračuna.”
Centar za žene žrtve rata – ROSA podržao je kažnjavanje klijenata, no predložio ukidanje kažnjavanja osoba koje ponude i pružaju spolne usluge za novčanu ili drugu korist. “Kriminalizacijom kupovanja seksualnih usluga fokusira na uzroke prostitucije. Za postojanje prostitucije nužno je postojanje potražnje. Bitan preduvjet za prostituciju i trgovanje ženama su seksualni prohtjevi muškaraca usmjereni na žene, mlade djevojke i djecu. Trgovci ljudima i svodnici profitiraju na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj, i pravnoj podčinjenosti i ovisnosti žena i djevojaka. je prostitucija oblik rodno utemeljenog nasilja,” objašnjavaju.
Dodaju i da je u zemljama u kojima je uvedena kriminalizacija klijenata došlo je do drastičnog smanjenja iskorištavanja žena kroz prostituciju, te da prostituciju treba shvatiti kao oblik iskorištavanja žena i djece koji predstavlja ozbiljan društveni problem, koji ne šteti samo osobi koja se prostituira, već društvu u cjelini. Stoga smatraju “da sam čin kupovanja seksualnih usluga treba biti kažnjiv kao potpuno neprihvatljivo ponašanje u suvremenom društvu.”
O različitim modelima regulacije prostitucije već smo pisale ovdje.
U savjetovanje se možete uključiti do 6. lipnja 2016.
