Vijest o smrti Zahe Hadid odjeknula je u društvu arhitekata, od Bagdada gdje je rođena, do New Yorka, Londona i Kine gdje je gradila. No, osjećaj gubitka i žaljenja uglavnom je bio prisutan kod arhitektica koje su Hadid vidjele kao rijedak svjetionik nade za vlastiti uspjeh u području u kojem dominiraju muškarci, u kojem je seksizam neprekidan.
Zaha ne umire. Ona je gotovo tek počela graditi jedan poseban svijet. I upravo sada kad taj svijet postaje dio arhitektonske i kulturne povijesti i budućnosti Londona, Rima, Glasgowa, Innsbrucka, Leipziga, Wolfsburga, Qatara, Bakua, Cincinnatija, Guangzhoua, Seoula i mnogih drugih gradova gdje se upravo realiziraju projekti Zaha Hadid Architects, piše Vedran Mimica za pogledaj.to.
Zaha je rođena 1950. u Bagdadu, studirala je matematiku na Američkom sveučilištu u Bejrutu, a zatim je studirala arhitekturu u Londonu na Architectural Association gdje je diplomirala u klasi Elie Zenghelisa i Rema Koolhassa, 1977.
Zaha je od diplome 1977. godine bila posvećena samo i isključivo jednoj jedinoj ljubavi, arhitekturi i arhitektonskoj edukaciji. Ispod pročitajte reakcije njezinih kolega i kolegica.
„Kao arhitektica u šoku sam što nas je napustio još jedan briljantan um, posebice što je riječ o ženi koja je parirala najboljim arhitektima svijeta“, napisala je Gisela Schmidt, arhitektica iz Atlante, na svojoj facebook stranici. „Ona je bila snažna žena u profesiji koja ih utišava. Koji gubitak!“, dodala je.
Eva Jiricina, bivša predsjednica Asocijacije arhitekata u Londonu i bliska prijateljica Zahe Hadid rekla je za The Guardian: „Ne vjerujem da se ijedan muškarac mogao natjecati s njom“. Objasnila je kako je ženama i dalje puno teže nego muškarcima pronaći u arhitekturi te za njega biti jednako plaćena.
Abdullah Mahmoud, mladi arhitekt iz Damaska, u svojoj posveti za Hadid na Facebooku napisao je kako je u njegovoj generaciji, na Sveučilištu u Damasku, bilo 70% studentica te kako je to indikator da se ravnoteža u ovoj profesiji mijenja te kako je utjecaje Zahe Hadid teško prenaglasiti. „Za mlade arhitekte/ice ovdje, posebice za žene, ona je bila poput princeze“, objasnio je.
Hadid je bila prva žena koja je osvojila nagradu Pritzker, što predstavlja najveću čast za svakog arhitekta/cu. Poslije ovoga postotak arhitektica u Americi narastao je na 25,7%.
No, Hadid se odupirala ideji da služi kao uzor zbog svog spola. „Ona je arhitektica koja nikad nije željela da se naglašava njezin spol – ona je bila arhitektica i to jedna od najboljih“, izjavila je Amale Andraos, dekanica na Sveučilištu Columbia. Na česta novinarska pitanja kako se osjeća kao žena arhitekt, uporno je odgovarala, ne gledajte me kao ženu, već prije svega kao arhitekta.
Tijekom godina Hadid je kritizirana zbog svoje tvrdoglavosti za koju njeni prijatelji tvrde da bi prošla neopaženom kod muškaraca. „Svi ju poznaju kao divu i kao tešku ženu“, rekao je arhitekt Thom Mayne. „Ona je teška jer je u profesiji koja to zahtijeva ako se želiš progurati. Ima odličan smisao za humor i zapravo je brižna osoba. Smiješna i iznimno lojalna“, dodao je.
„Žalosti me činjenica da je otišla jer dok razmišljam ne znam na koga da se sada ugledam“, izjavila je Tegan Bukowski, bivša studentica Zahe Hadid.
Odlazak Zahe sa svjetske arhitektonske scene je jednostavno nenadoknadiv gubitak. [J.V.]
{gallery}Zaha Hadid{/gallery}
