Posebni izvjestitelj UN-ovog Vijeća o pravu na zdravlje, Dainius Pūras, na poziv Vlade RH posjetio je Hrvatsku kako bi se sastao s visokim državnim dužnosnicima/ama, saborskim zastupnicima/ama te predstavnicima/ama Ustavnog suda, međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva. U sklopu posjeta obišao je razne zdravstvene ustanove i centre, prihvatilište za tražitelje azila, romsko naselje i jednu srednju školu.
Prilikom svoje posjete izrazio je zabrinutost zbog regresivnih mjera koje ometaju pristup sigurnom pobačaju i kontracepciji te se onemogućuje kvalitetan seksualni odgoj prikladan dobi. Zbog nedovoljnog broja sati seksualnog odgoja u školama i učitelja/ica kojie taj program odbijaju provesti zbog pogrešnih informacija, djeca i adolescent/ce su spriječeni u donošenju informativnih odluka vezanih uz svoju seksualnost i reproduktivno zdravlje.
“Prava na seksualno i reproduktivno zdravlje su ljudska prava te stoga regresivne mjere kojima se ometa njihovo poštivanje predstavljaju kršenja ljudskih prava prema međunarodnim propisima”, rekao je g. Pūras.
Posebno je zabrinjavajuće što u Hrvatskoj nema sustavnog i odgovarajućeg financiranja skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja. Posebni izvjestitelj ocijenio je kako su potrebne pravne reforme kako bi se žene zaštitilo od obiteljskog nasilja, a pripadnike/ce LGBT zajednice od nasilja iz mržnje.
Iako je ocijenio kako Hrvatska ima potencijala postati inkluzivno društvo, naglasio je kako je potrebno izbjeći selektivan pristup kojim se određene skupine diskriminiraju, a druge favoriziraju.
“Apeliram na sve dionike u Hrvatskoj da se kritički postave spram svakog napada na univerzalna načela ljudskih prava”, rekao je. “Kada se primjenjuju na sustavan način, ljudska prava daju čvrstu osnovu za uspješno ostvarenje prava na zdravlje i drugih prava svih ljudi u Hrvatskoj”.
Prilikom svog posjeta Posebni izvjestitelj ocijenio je i ostvarenje prava na zdravlje ranjivih skupina poput ljudi u pokretu, nacionalnih manjina, djece i starijih osoba.
Upozorio je kako otprilike 4200 ljudi sa psihosocijalnim i intelektualnim invaliditetom žive kao taoci sustava institucionalne skrbi. To se odnosi in a djecu s invaliditetom, čiji se broj u institucionalnoj skrbi povećao.
“Uspjeh pilot projekata s ciljem deinstitucionalizacije, poput osječkog centra za pružanje usluga u zajednici, i dalje nije dovoljno da bi se postigla stvarna promjena u sustavu”, kazao je Pūras. “Sustav mentalnog zdravlja još uvijek se pretežno oslanja na biomedicinske intervencije i psihijatrijske bolnice.”
“Hrvatska ne smije stagnirati te treba preslikati dobre prakse deinstitucionalizacije koje su već dokazano u skladu s ljudskim pravima”, izjavio je. “Uz političku volju vlasti na nacionalnoj i županijskoj razini, te ekspertizu civilnog društva i podršku EU fondova, Hrvatska ima nevjerojatnu priliku okončati tužno nasljeđe institucionalne skrbi i sustavnog kršenja ljudskih prava u mentalnoj zdravstvenoj skrbi.”
Osvrnuvši se na izmjene i dopune Zakona o azilu kojima se tražiteljima azila ograničio pristup uslugama naglasio je kako su potrebna hitna nastojanja kako bi se djeci u pokretu i svim trudnicama osigurala redovita medicinska skrb bez obzira na njihovu nacionalnost ili pravni status.
Pūras je upozorio i kako petina romske djece u Hrvatskoj nema pristup zdravstvenoj skrbi te da je stopa smrtnosti dojenčadi u toj skupini znatno veća od nacionalnog prosjeka.
“Ljudska prava nisu samo pitanje preuzetih obveza države, već je to pitanje važno za potpuno ostvarenje prava i dobrobiti svih ljudi u Hrvatskoj kao ljudskih bića”, zaključio je stručnjak. Index/Jutarnji
