Nekadašnji najveći producent u Srbiji, prodan je jučer tvrtki Filmski put (Film Way) iz Beograda za 980 milijuna dinara. Radi se o najstarijem i najvećem jugoslavenskom kinematografskom poduzeću, koje je, prema nekim podacima, snimilo čak 49% svih jugoslavenskih filmova, i to društvenim sredstvima.
Na žalost, Avala Film je imala status poduzeća, a ne kulturnog dobra, zbog čega se ni filmovi poput kanskog pobjednika Skupljači perja Aleksandra Petrovića i Hadžićevog Desanta na Drvar, kao ni filmovi Dušana Makavejeva, Želimira Žilnika i Branka Bauera, ne smatraju se kulturnom baštinom.
Avala Film je tijekom 90-tih, za vrijeme rata i sankcija, došla u ozbiljne financijske probleme, a na kraju je postala žrtva je nedostatka kontinuiteta u kulturnoj politici kao i nedostatka političke volje naspram interesa tajkuna čiji je interes za Avala film isključivo atraktivno građevinsko zemljište.
Filmski su umjetnici/e tjednima vodili kampanju protiv prodaje, kako bi se očuvao barem dio kulturnog naslijeđa koji je nastao u nekada najvećem filmskom studiju u Jugoslaviji i na Balkanu. Jedna od inicijativa bila je i on-line peticija ekipe nagrađivanog dokumentarnog filma Cinema Komunisto redateljice Mile Turajlić.
Film je 2011. godine skrenuo pažnju javnosti na sudbinu Avala filma, istražujući zlatno doba i propast filmskog grada u Beogradu te pokrenuo kampanju Grad izgubljenih filmova. Peticijom se zahtijevalo da katalog Avala filma ne bude prodan, već nacionaliziran i predan Jugoslovenskoj Kinoteci.
Jugoslovenska Kinoteka je zahtijevala da se iz aukcije izuzmu producentska i koproducentska prava na filmski fond nekadašnjeg srpskog Hollywooda. Taj je zahtjev Privredni sud odbio.
Redateljica Mila Turajlić rekla je kako je kampanja krenula nakon izjave ministra kulture da Ministarstvo nije nadležno baviti se prodajom Avale Filma, dok su pak ovih dana izvjestili kako su učinili sve što je u njihovoj moći. Kako su medijska izviješća o prodaji fokusirana prije svega na financijska pitanja oko vrijednosti zemljišta na kome se nalazi filmski grad, te pitanja vlasničkih prava na toj parceli, ova kampanja podsjećala je na nematerijalnu stranu priče.
Fokus kampanje Grad izgubljenih filmova je činjenica da se u sklopu aukcije prodaju producentska prava na preko 600 filmova koje je Avala Film napravila, počevši od prvog jugoslavenskog filma Slavica iz 1947. godine, i ti će filmovi, financirani društvenim sredstvima, uskoro biti privatno vlasništvo nekakvog poduzetnika.
U sklopu filmskog grada je i Depo filmova Jugoslovenske kinoteke, jedan od najvećih na svetu, gdje se čuvaju negativi svih filmova proizvedenih u bivšoj Jugoslaviji. Tamo se nalazi i zgrada i arhiva Zastava filma, koja je proizvodila filmove za vojsku
Avala film nije prvi primjer privatizacije jugoslavenskog filma. Veliki i renomirani Jadran Film prošao je isti put. [T.B.K.] Kulturpunkt/Tanjug…
