Ususret obilježavanju Međunarodnog dana žena, Europski parlament organizirao je virtualni seminar na temu uloge žena u borbi protiv Covida-19, na kojem su predstavljene znanstvenice koje su doprinijele razvoju cjepiva, ali je bilo riječi i o širim socioekonomskim posljedicama pandemije na žene.
Žene su i prije pandemije obavljale znatno više neplaćenog rada u području skrbi od muškaraca, a u proteklih godinu dana te su se razlike samo produbile. Mnoge žene suočene su s dugoročnim posljedicama pandemije na usklađivanje obiteljskih i poslovnih obaveza, smanjila im se ekonomska neovisnost ili su čak ostale bez posla.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, žene čine 70 posto ukupne radne snage u sektorima zdravstva i socijalne skrbi, što su ujedno područja koja su pod najvećim pritiskom uslijed pandemije.
Europarlamentarka Evelyn Regner (S&D), predsjednica Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM), napomenula je da “ženama prijeti emocionalno, psihološko i socijalno pregorijevanje,” stoga “korona kriza može biti shvaćena i kao ženska kriza”. Zemlje članice trebale bi, smatra Regner, u svoje akcijske planove za oporavak svakako uvrstiti i mjere koje se tiču rodne ravnopravnosti.
Također je važno istaknuti da u svijetu ima manje od 30 posto žena u znanosti. Podaci UN-a pokazuju da je tek svaka treća osoba koja studira STEM žena. Komentirajući nesrazmjernu zastupljenost spolova u STEM područjima, europarlamentarka Susana Solís Pérez (Renew) naglasila je da potrebno unaprijediti i obrazovni sustav kako bi poticao djevojke na bavljenje znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom, a veća uključenost žena dovela bi i do povećanja europskog BDP-a.
Jedna od gošći vitualnog seminara bila je mađarsko-američka biokemičarka dr. Katalin Karikó koja radi u BioNTechu, kompaniji koja je među prvima razvila cjepivo protiv koronavirusa (na kojem je radila s još jednom znanstvenicom – Katherine Jansen iz Pfizera). Karikó više od 30 godina istražuje RNK, no čini se da su njezine ideje bile ispred svog vremena. Naime, kada je radila na Sveučilištu u Pennsylvaniji pokušavala je – neuspješno – osigurati financijsku podršku za svoje istraživanje mRNK-a u liječenju bolesti. Sredinom ’90-ih trebala je postati redovna profesorica, no kako znanstvena zajednica nije imala sluha za njezine ideje (smatralo se da se ne isplati razvijati lijekove temeljene na mRNK-u jer su dotad izazivali snažne upalne reakcije), prebačena je na radno mjesto s nižim zvanjem, a nedugo nakon toga dijagnosticiran joj je tumor i morala je na operaciju.
Unatoč tome, ustrajala je u svom radu, i u suradnji s imunologom Drewom Weissmanom kasnih 1990-ih uspjela je identificirati i modificirati nukleozoid koji smanjuje imunološku reakciju tijela na mRNK. Svoj rad su patentirali i osnovali malu tvrtku. Sveučilište u Pennsylvaniji ni tada je nije željelo imenovati profesoricom, pa je odlučila prihvatiti posao u BioNTechu – gdje je upravo spomenuta tehnologija korištena u razvoju cjepiva protiv Covida-19.
Druga gošća bila je talijanska biologinja dr. Maria Rosaria Capobianchi, voditeljica Laboratorija za virologiju Nacionalnog instituta za infektivne bolesti Lazzaro Spallanzani u Rimu. Više od 20 godina Capobianchi proučava nove virusne infekcije te je surađivala s brojnim zdravstvenim ustanovama na istraživanju virusa Zapadnog Nila, ebole i virusa koji uzrokuje Chikungunya groznicu. Za svoj doprinos zajednici u vrijeme pandemije nagrađena je odličjem Cavaliere al merito della Repubblica.
Njezin istraživački tim je u veljači 2020. godine izolirao SARS-CoV-2 iz prvog talijanskog pacijenta kojem je potvrđena bolest. Capobianchi i dalje istražuje virus, njegovu genetsku varijabilnost, dijagnostiku, reakcije na cjepivo i inovativne terapije.
