Dana 15. prosinca Inicijativa za slobodnu Palestinu i udruga BLOK izgradili su privremeni spomenik za djecu ubijenu u Palestini pod naslovom “I djecu? I djecu također.”
Spomenik je sačinjen od dotrajalih dječjih cipelica koje su donirali građani i građanke Zagreba i drugih gradova.
U nastavku pročitajte izjavu Ivane Hanaček u ime organizatora_ica:
“Proteklih tjedana zajedno smo radili na prikupljanju dotrajalih i iznošenih dječjih cipelica u suradnji s nizom udruga, kulturnih centara i muzejskih institucija kako bi od njih izgradili ovaj privremeni memorijal u spomen djeci ubijenoj u Palestini. Od 7. listopada do danas u Palestini je ubijeno više od 18 000 ljudi, od toga trećina djece. Svjedoci smo nove Nagbe, nove katastrofe, genocida nad palestinskim narodom koji je uperen prema najranjivijim članovima društva. Ne biraju se mete, ne biraju se vojni ciljevi: ubijaju starce, žene, bolesne, bombardiraju bolnice, kola hitne pomoći, rodilišta. Ubijaju djecu, pa čak i bebe stare svega nekoliko sati.
Pitam se, ima li što gore za jednu majku, za jednog oca, kada sazna za smrt svoga djeteta? Mi koji nikada nismo iskusili ovakvu tragediju, teško možemo pojmiti razmjere tog užasa. Ipak, vjerujem, da postoji veći užas, a kroz njega upravo sada prolaze brojni očevi i majke u Palestini. Njihovu djecu, naime, ubija izraelska vojska upravo tamo gdje bi trebalo biti najzaštićeniji: u toplini vlastitog doma, u majčinom krilu, u inkubatoru.
Razmjeri katastrofe kojoj svjedočimo svrstavaju se u niz stravičnih masakra suvremene povijesti kojeg za sobom siju politike imperijalizma i kolonijalizma. Zato dižemo svoj glas protiv bezumlja rata, tražimo hitnu obustavu vatre i dižemo svoj glas za mir, za slobodnu Palestinu! Borba za slobodu Palestine borba je za slobodu svih nas!”
Okupljenima se obratila i Amina Nanić:
“Ja kao bosanska izbjeglica u Hrvatskoj nisam građanka drugog reda, ali da sam kojim slučajem Palestinka, bila bih. Ljudi izbjegli iz Gaze koji trenutno žive u Vukovaru i Virovitici nisu imali čemu se u Hrvatskoj vratiti, a budući da su hrvatski državljani – ne migranti ili izbjeglice – nisu imali njihova prava, a država potražuje trošak akcije izvlačenja. Inicijativa za slobodnu Palestinu pokrenula je akciju kojoj se možete pridružiti uplatom na račun Zaklade Slagalica.
Nepojmljivo nam je bilo da izraelski dužnosnici govore o kolektivnom kažnjavanju, masovnim ubojstvima i etničkom čišćenju u novinama, na konferencijama za novinare i na televiziji, dok za to vrijeme europske i američke države nastavljaju podupirati Izrael, tvrdeći da je ubilačka kampanja „samoobrana“, nastavljajući okupatoru slati oružje, trupe, ratne brodove i špijunske zrakoplove.
Ovdje stojimo svjesni da je izraelska genocidna kampanja nastavak dulje povijesti naseljeničkog kolonijalizma u Palestini, a da se do mira i sigurnosti ne dolazi bombama i oružjem, nego razgovorom i umijećem suosjećanja. Dužnost nam je djelovati u smjeru mira, bez apartheida.
Ja ne želim treći svjetski rat. U ova dva mjeseca milijuni ljudi širom svijeta slili su se na ulice kako bi osudili suučesništvo svojih vlada u genocidu, zatražili prekid vatre i deokupaciju Palestine. Isto tražimo i mi. Hvala vam što ste tu.”
Salih Hadžismajlović pročitao je pjesmu Refata El-Arira “Ako mi je smrt”:
Ako mi je smrt,
ti živi
i pričaj moj život,
prodaj moje stvari
te kupi komad tkanja
i koju strunu,
oboji sve u bijelo, i nek’ je dugi rep,
pa će dijete, negdje u Gazi,
zureći nebu u oči
čekajući oca što ode u plamen –
bez pozdrava kome,
ni svome mesu,
niti svome sebi –
nek’ bar vidi zmaja, mog zmaja što ga ti skroji, kako leti
uvis
i nek’ pomisli u tren – eto anđela
što vraća ljubav.
Ako mi je smrt,
nek’ donese nadu,
nek’ se priča.
