Nakon desetodnevne serije potresa koji za sobom ostavljaju devastacije nezamislivih razmjera, izuveni iz cipela i istjerani iz vlastitih domova, ljudi na Baniji izgubili su i ono malo što su imali. Tlo koje se ne prestaje tresti i pritom ruši krovove, dimnjake, zidove i fasade, razotkriva svo licemjerje gotovo tridesetogodišnje politike zanemarivanja banijskoga kraja i njegove populacije. Politika ogoljena tremorima koje osjećamo, i ovoga puta, kao i nakon rata ili pak poplava od prije nekoliko godina, nastupa s istom retorikom obnove.
Ipak, iskustvo potresa pokazalo nam je kako se “obnova” s kraja devedesetih urušila kao kula od karata. U epicentru nedavnih potresa, nižu se sramotne politike etno-nacionalizma, rasizma i klasizma koje su ljude iz banijskoga kraja gurnule u siromaštvo i društveni zaborav.
Ovaj je epicentar duboko pod zemljom i politički povezan i sa strahotama nezamislivih razmjera s druge strane niti četrdesetak kilometara udaljene granice s Bosnom i Hercegovinom, gdje su ljudi u pokretu – također izuvenih cipela i bez krova nad glavom – prepušteni sami sebi u organizaciji vlastitog preživljavanja. Osim što su ovisni o politikama samilosti, izloženi su sustavnom teroru migracijskog režima Europske unije čiji je dio i “izvoz” ljudi u pokretu iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, uz batine, ponižavanje i pljačku.
Svega nekoliko sati od najrazornijeg potresa, koji je na ulice sasuo tone crijepa, cigle i betona, prekinuvši sedam ljudskih života, ljude u pokretu autobusi su razvozili u nepoznatim smjerovima po Bosni i Hercegovini da bi ih odbijene i ponižene vratili u isto blato, na zgarište nekoliko dana ranije zapaljenog kampa Lipa. Kiša i snijeg su za jedne i druge donijeli još teže uvjete na koje su spomenute politike, zainteresirane samo za proizvodnju neželjenosti, posve neosjetljive. I dok se prema epicentru potresa iz čitave Hrvatske, susjednih zemalja i Europske unije slijevaju kamioni donacija, pitamo se zašto takvu pomoć ne pružamo i ljudima iz zapaljenog kampa u Lipi? Zašto se opet neki životi prepoznaju kao vrijedni spašavanja, a drugi ne?
Unatoč važnosti osiguranja humanitarne podrške u ovoj kriznoj situaciju, obje su ove situacije inherentno političke i zahtijevaju politički odgovor. Njega nalazimo u istome epicentru, u praksama kolektivne solidarnosti. To nije spasiteljska, interventna, kratkotrajna solidarnost, utemeljena na prigodnom domoljublju, slijepa na pozicije moći i humanitarne industrije koje profitiraju u ovakvim situacijama. To nije solidarnost koja dijeli prema granicama i pripadnostima. To je solidarnost koja proistječe iz odgovora koji ljudi u pokretu, ljudi na Baniji i ljudi koji se s njima solidariziraju ustrajno iskazuju u praksi. Ona je življena solidarnost čije se tkivo gradi političkom snagom promjene i koje radikalizira politike skrbi i uzajamne podrške. Vrijeme je tektonskih promjena u razumijevanju i življenju solidarnosti, koja će snagom proizašlom iz novog i starih epicentara razaranja izdizati politike radikalne ljubavi te društvene pravde i jednakosti, suprotstavljajući se nepravdi nacionalizma i kapitalizma, zanemarivanju, lažnim obnovama, kontejnerskim naseljima i kampovima.
Transbalkanska solidarnost
Supotpisuju:
Antifašistički vjesnik
Centar za mirovne studije
Centar za podršku i razvoj civilnoga društva “Delfin”
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
ERIM
fAKTIV
FEMATIK
Građanska inicijativa STOP NASILJU ŠIBENIK
Hollaback! Croatia
HOMO
Hrvatski Savez Stanara – Građana EU
Inicijativa Dobrodošli!
Mensch Raum Land e.V.
Miramida Centar – Regionalne razmjene mirovnih iskustava
NEPOKORNE – grupa za nenasilje i ženska prava
Omladinska udruga Podum (OU Podum)
Pirate Care Network
Platforma za radne uvjete u kulturi Za K.R.U.H.
Platforma za reproduktivnu pravdu
Projekt građanskih prava Sisak
Prostor rodne i medijske kulture ‘K-zona’
Trans Aid
U dobroj vjeri
