Novo istraživanje koje je predstavljeno na godišnjoj konferenciji Američkih socioloških udruženja u Seattleu otkrilo je zanimljive poveznice između količine novca koje muškarci pridonose svojim obiteljima i količine zadovoljstva koje im ono pruža.
Muškarci koji većinski pridonose obiteljskoj zaradi skloniji su stresu i nezadovoljstvu, dok su oni koji zarađuju manje ili jednako kao njihove supruge opušteniji, sretniji i boljeg zdravstvenog stanja. Istraživanje je bazirano na 15-godišnjim podacima Nacionalnog longitudinalnog istraživanja mladosti, a obuhvatilo je osobe od 18 do 32 godine starosti koje su u braku.
„Prikupljeni podaci ukazuju na to da što je veći postotak odgovornosti koju muškarci imaju prema zajedničkim prihodima u kućanstvu, sve više dolazi do pada njihovog psihičkog i fizičkog zdravlja“ kazala je voditeljica istraživanja Christin Munsch, koja je ujedno i asistentica sociologije na Sveučilištu u Connecticutu.
Istraživanje je pokazalo da se muškarci najgore osjećaju kada su jedini donosioci prihoda u svojim obiteljima. U takvim su slučajevima muškarci i do 5 posto nesretniji, dok im se zdravlje smanjuje za 3,5 posto.
Ono što je posebno zanimljivo u ovom istraživanju su podaci koji se odnose na žene. Suprotno od muškaraca, žene koje imaju veću odgovornost pri financijskom opskrbljivanju svojih obitelji sretnije su od muškaraca koji se nalaze u istim situacijama, a veća financijska odgovornost nimalo ne utječe na njihovo zdravstveno stanje.
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da se i muškarci i žene susreću s rodno uvjetovanim društvenim očekivanjima, a upravo ta očekivanja utječu na njihovo zadovoljstvo kvalitetom života.
David J. Schwartz nedavno je u svojem tekstu objavljenom na portalu Uncanny iznio teoriju koja potvrđuje podatke prikupljene u ovom istraživanju. Schwartz je kroz osobni osvrt pisao o maskulinitetu i društvenim očekivanjima koji drastično utječu na sliku koju muškarci pokušavaju stvoriti o sebi kako bi se uklopili u rodno-binarni, patrijarhalni modul svijeta.
Od malih nogu dječake uče kako moraju biti snažni, muževni, hrabri te kako ne smiju plakati, biti previše emocionalni ili pokazivati karakteristike koje se pripisuju suprotnom spolu. Takva očekivanja dovode do anksioznih poremećaja, unutar kojih muškarci pokušavaju dokazati svoj maskulinitet na načine koji nerijetko postaju verbalno agresivni te utječu na nemogućnost ostvarivanja kvalitetnih emocionalnih odnosa sa ženama.
U članku iz 2011. godine, doktor filozofije Charlie Glickman odgovorio je na pitanje čitateljice vezano uz seksualno uznemiravanje s kojim se susreće na ulici, ali i na poslu. U svom je odgovoru objasnio kako muškarci prilikom seksualnog uznemiravanja koje se najčešće pojavljuje na ulici (Hej mala, Di si komad, Kud ćeš ti ljepotice?) zapravo nemaju realnu namjeru ‘zavesti’ ženu, niti su toliko naivni da pomisle kako će na taj način pronaći seksualnu partnericu, već takvim ponašanjem zapravo izvode ‘performans maskuliniteta’ koji ima za cilj dokazati njihov maskulinitet među ostalim pripadnicima njihovog spola. Danas su muškarci koji odudaraju od slike ‘pravog muškarca’ najčešće etiketirani kao ‘pederi, pičkice, curice, itd.’, pa iz tog razloga mnogi od njih pristaju na igru dokazivanja maskuliniteta.
„U takvim se slučajevima zapravo uopće ne radi o seksualnom uzbuđenju, jer se muškarci gotovo nikada ne ponašaju tako prilikom seksualnog odnosa. Oni performans seksualnosti koriste kako bi dobili bodove u natjecanju maskuliniteta, što je sasvim različita stvar.“ navodi Glickman.
Vrlo je sličan i problem s kojim se muškarci suočavaju kada se nađu u ulozi supruga i/ili očeva. Generacija muškaraca koje su stasale u mlade ljude početkom 2000-ih vjerojatno će biti prva generacija koja će u potpunosti biti oslobođena identiteta ‘muškarca hranitelja obitelji’.
„Znamo da Milenijska generacija, mnogo više od prethodnih generacija, želi ravnopravne odnose u kojima će oba partnera jednako doprinositi kućanstvu financijski, ali i prilikom podijele kućanskih poslova i brige o djeci“ rekla je Musnch. „Ovi podaci reflektiraju nesrazmjer između onoga što muškarci žele i onoga što se događa kada su prisiljeni preuzeti tradicionalno uvjetovane odgovornosti.“
