Jumbo plakati s pro-life porukama jučer su postavljeni u Zagrebu na 11 gradskih lokacija, javlja Index.hr. Organizator postavljanja plakata je inicijativa ProLife.hr (iza koje stoji zaklada Vigilare), koja je i pokretač kampanje „Želim živjeti“, a, kako navode, povodom ocjene ustavnosti tzv. Zakona o abortusu iz 1978. koju Ustavni sud Republike Hrvatske trenutno razmatra.
Na svojim web stranicama, ProLife.hr napada legalnu praksu vršenja pobačaja u Hrvatskoj: “Spomenuti plakati govore o brutalnoj stvarnosti i svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica i privatnih ginekoloških klinika. Koliko će se dugo zadržati na svojim mjestima i kakve će sve reakcije izazvati, preostaje nam vidjeti”, pišu.
Nataša Bijelić iz CESI-ja ističe da su plakati oblik velike manipulacije, budući da na slikama vidimo trudničke trbuhe, dok je pobačaj zakonski dozvoljen do 10. tjedna trudnoće. “To se čini u svrhu manipulacije i kontrole, što može rezultirati ugrožavanjem zdravlja i života žena, ali i vršenja pritiska na Ustavni sud, koji će uskoro donijeti odluku o ustavnosti našeg zakona. Očigledno udruge bliske Crkvi to sve čine zbog svojih ciljeva.
Tu je važno istaknuti da je prošli tjedan UN-ov povjerenik za pravo na zdravlje izrazio zabrinutost jer se u Hrvatskoj ometa poštivanje seksualnih i reproduktivnih prava, ometa se pristup sigurnom pobačaju. Istaknuo je da to je zapravo ljudsko pravo, a ono što je njega obeshrabrilo je to da su donositelji političkih odnosa podložni utjecaju tih organizacija. Apelirao je na Hrvatsku da se ne ide u zakonske zabrane pobačaja i u regresivne mjere. Ova situacija kojoj svjedočimo je nešto što ide u tom smjeru”, kazala je Bijelić.
“Znamo da zakonske zabrane pobačaja nisu donijele ništa pozitivno, one mogu samo ugroziti život”, istaknula je.
Foto: ProLife FB
Voditelj ureda zaklade Vigilare Ivan Mihanović kazao je kako je cilj njihove kampanje osvijestiti javnost o realnosti, zbog čega plakat ne smatra manipulacijom, jer se, kako kaže, trudnoće prekidaju i u 6. mjesecu. Ovo pojašnjenje Vigilarea ginekolog Dubravko Lepušić vidi kao tipičan primjer nepoznavanja medicine i neznanja.
“Velike intervencije iza 15. tjedna trudnoće rade se samo u slučajevima kada se medicinski dokaže da je plod malformiran. To nije pobačaj po zahtjevu žene, ono što je dozvoljeno do 10. tjedna trudnoće. Takvi se pobačaji, u skladu sa zakonima, ne rade iza 10. tjedna.
Ako se pak medicinski dokaže da plod nije u redu iza 15. tjedna trudnoće, ženi se to prezentira, i onda ona – naravno – ima pravo na izbor. Neki ljudi će i tada pristati da idu do kraja s trudnoćom, ali ostavlja im se mogućnost odabira. Ako se odluče za tehniku prekida trudnoće, to ide s hospitalizacijom. Naravno, danas je i pogled na, na primjer mongoloidnost, drugačiji. Prije 20 godina se većina žena u takvim slučajevima odlučivala na prekid trudnoće, a danas su takve osobe socijalizirane u društvu pa većina ne radi prekid trudnoća. Ali ima tu i drastičnijih anomalija, kada, na primjer, plodu fali pola glave i slično… Ženi se tada to kaže i njoj se ostavlja odluka. Nema tu nagovora”, kazao je Lepušić.
Index ovim povodom provodi i naketu među svojim čitateljima/cama, koje pitaju podržavaju li kampanju protiv pobačaja, a omjer glasova ‘da’ i ‘ne’ za sada je 15% naprema 85%.
