Centar za ženske studije u San Diegu objavio je svoju 17. studiju Boxed In koja prati zastupljenost i zaposlenost žena u udarnim terminima na televiziji, a pokazalo se da u odnosu na prošlu godinu većih promjena nije bilo.
Žene su i dalje podzastupljene i na sceni, ali i iza scene. Ukoliko i jesu na sceni, često su prikazane kroz stereotipne, jedno-dimenzionalne sporedne uloge, koje odgovaraju dosadašnjem patrijarhalnom viđenju. Istraživanje je provedeno na uzorku poznatih serija koje se emitiraju na mrežama poput A&E, AMC, FX, History, TNT, USA, HBO, Showtime i Netflix tijekom 2013/2014. godine.
Sudeći prema izvještaju, stanje se u nekim kategorijama čak i pogoršalo. Primjerice, u odnosu na izvještaj iz 2012/2013. godine, postotak žena među osobljem na televizijskim mrežama pao je za 1%, i sad iznosi 25%.
Također, samo je 19% žena u ulozi kreatorica (4% manje nego prošle godine), 26% autorica (4% manje nego prošle godine) i 21% izvršnih producentica (3% manje nego prošle godine).
Broj redateljica, u odnosu na prošlu godinu, porastao je za 2% i sad iznosi 13%, a direktorica fotografije, kojih prošle godine uopće nije bilo, sada je 1%. Broj urednica, jednak je kao i prošle godine, 16%.
Što se glavnih uloga tiče, žene čine njih 40%, a ne čudi da od ukupnog broj glumica, bjelkinje čine 77%. Također, većina žena je u 20. i 30. godinama, dok je većina muškaraca u 30. i 40. godinama, a dok većina muškaraca igra poslovne uloge, žene većinom igraju uloge supruge, djevojke ili majke.
Sažimanjem rezultata istraživanja dobivamo sljedeće informacije. Žene su na televiziji uglavnom u sporednim ulogama, više se bave kućanstvom, nego karijerom, mlade su i ne govore puno. Radi li se ovdje uistinu o vjernom prikazu žene?
Poznato je da kada se jednom usvoji isplativ princip, ostaje malo mjesta za promjene, što znači da je od TV i filmske industrije teško očekivati da će se promijeniti preko noći. Ipak, zanimljivo je zapitati se zašto TV tajkuni manje ulažu u ženske uloge iako se pokazalo da su vizualni mediji koji uključuju žene profitabilniji, te znači li to da su spremni manje zaraditi samo da bi održali patrijarhalni status quo? Moguće, no teško za dokazati, smatra novinarka Laura Mandanas.
Razlog je možda jednostavniji, odnosno prezentacija i broj žena na televiziji ne ovisi o publici, nego o postotku urednika/ca TV mreža i serija, ili pak u obzir treba uzeti i neku treću varijablu.
No naglasiti treba da televizija kao medij masovne komunikacije, publiku podučava o onome što je ‘normalno’ i daje im kontekst šireg shvaćanja svijeta, a iako nije jedini medij informiranja o društvenim normama, svakako ima značajan kulturološki domet. Trebalo bi zato svakako poraditi na većem broju nestereotipnih serija, kako ne bismo ovisili samo o gledanju repriza serije Narančasto je novo crno. [M.Ž.] Autostraddle…
