Može se reći kako renomirane umjetničke institucije oblikuju ukus šire javnosti, a u velikoj mjeri i određuju koja će dijela i umjetnici/e ostati zabilježeni u povijesti umjetnosti. Te institucije su se nerijetko našle na udaru kritika i bile prozivane zbog elitizma i uske umjetničke perspektive koju promiču, bilo zbog nedovoljne zastupljenosti žena, ne-zapadnjačkih umjetnika/ca ili izostavljanja umjetnika/ca koji se u svom radu koriste digitalnim medijima.
No, zastupljenost umjetnica u galeriji Tate Modern zasigurno će biti značajna, jer četvrta direktorica postaje Frances Morris, ujedno i prva žena u povijesti na toj poziciji, poznata po posebnom senzibilitetu za umjetnice.
Osvrćući se na svoj kustoski rad u galeriji naglašava da su iz sjene pokušali/e izvući one koji/e su bili/e zanemareni, te da da osjeća veliku odgovornost u otkrivanju ženskih postignuća u umjetnosti koja još nisu prepoznata.
Morris je kustosica Tate Moderna od njegovog otvorenja, a uređivala je izložbe Louse Bourgeois u 2007., Yayoi Kusama u 2012. i Agnes Martin u 2015. Kritičari/ke umjetnosti su na njezino imenovanje pozitivno reagirali, a Nicholas Serota, direktor Tate-a, izjavio je da je Frances Morris osoba inovativnog uma, koja je oblikovala i razvila internacionalnu kolekciju Tate-a te čvrsto uspostavila Tate Modern kao jednu od naprednijih suvremenih i modernih galerija na svijetu. „Ona će uvesti novi Tate Modern u sljedeću eru”, zaključio je.
Osim zbog ove vijesti, Tate Modern u medijima se našao i zbog predstojeće izložbe naziva Performing for the camera na kojoj će se naći i djela internetske umjetnice Amalie Ulman, čime je digitalnu umjetnost uključio u svijet ‘visoke’ ili ‘prave’ umjetnosti.
Ulman je svoje fotografije objavljivala na Instagram profilu, gdje je ubrzo sakupila brojne pratitelje. Objavila seriju selfija kojima je, između ostalog, pratitelje/ice uspjela uvjeriti kako se podvrgla operaciji povećanja grudi ili se prijavila u kliniku za odvikavanje od ovisnosti. Nitko od njezinih pratitelja/ica nije znao kako su svi ti selfiji dio njezinog foto performansa kojim je istraživala značenje i pojam ženskosti u modernome društvu.
Svojim fiktivnim online identitetom istraživala je načine na koji se žene predstavljaju u online okruženju. Projekt Excellences & Perfections započela je u travnju 2014. godine, objavljujući selfije koji su na prvi pogled dokumentirali njezine pokušaje da postane „it djevojka“ u Los Angelesu. Bile su tu fotografije u donjem rublju u raznim hotelskim sobama, slatke fotografije mačića ili fotografije hrane s bruncheva, fotografije njezinog navodno fantastičnog života u L.A-u.
Kako je sama izjavila, ljudi su je ubrzo zamrzili. U jednoj galeriji u kojoj je izlagala rekli su joj kako mora prestati sa takvim eksponiranjem jer je nitko više ne shvaća ozbiljno. „Odjednom sam postala glupa kučka zato jer sam objavila sliku svoje gole stražnjice“, prisjeća se Ulman. Mlada i obećavajuća umjetnica ubrzano si je sabotirala karijeru i postajala samo jedna u nizu starleta.
Kako sama kaže, cilj ovog projekta nije bio samo satiriziranje narcizma i opsjednutosti samima sobom koju društvene mreže potiču. „Ovo je bilo mnogo više od satire. Htjela sam pokazati kako ženstvenost nije nešto urođeno, već konstrukt“, kaže Ulman, “biti ženom nije nešto što je urođeno i biološki uvjetovano, već nešto što naučimo tijekom odrastanja“. [K.J./V.U.]
