“Objasnilo nam se da ljeto nije ništa drugo nego ljetno kino. Da se kino ne zove ljetno zato što se u njega ide ljeti, nego zato što se u njemu prikazuje ljeto samo”, piše Pavao Pavičić u svom romanu Ljetno kino. Večernja šetnja nekim mjestom na otoku nije potpuna bez zvukova filma iz obližnjeg ljetnog kina, no ljetnim kinima nitko se nije sustavno bavio, a podaci o njima žive samo u sjećanju mještana.
Ovisno o otoku, priča se da tradicija kinematografije postoji još od 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Prije Drugog svjetskog rata to su najčešće bile male privatne inicijative i putujuća kina. „Svoje zlatno doba doživjela su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća kada su, na državnu inicijativu, osnovani brojni zadružni centri“, objašnjava Ivan Ramljak za pogledaj.to.
Ramljak provodi projekt Mapiranje kinematografije Korčule te snima dokumentarac radnog naziva Kino otok, kojim istražuje odnos čovjeka i filma na ovim geografski izoliranim mjestima u vrijeme prije televizije i interneta, u vrijeme kada je kino bilo sve na svijetu.
Ljetno kino u Korčuli imalo je redoviti program do 2009. godine . Danas se u tom atraktivnom prostoru održavaju prikazi Moreške za turiste, Festival Marko Polo, heavy metal slušaone i jazz festivali. I premda se na stranicama HAVC-a može pročitati kako Korčula ima ljetno kino, u tom prostoru se najmanje događa film. Inicijativa za oživljavanje ljetnog kina, smještenog uz same zidine grada Korčule, za sada je ograničena na jednokratni program, Kino Mediteran, koji na otoke dovodi filmove Festivala mediteranskog filma Split.
Alen Mutinić, direktor spomenutog festivala, objašnjava da je digitalizacija velik problem za otočka kina. Naime, od otočkih kina, digitalizacijom je obuhvaćeno samo ono u Korčuli, dok su se ostala kina koja koriste staru opremu susrela s problemom da im distributeri više nemaju što za ponuditi.
Kino Mediteran tu uskače sa svojim festivalskim programom te su do sada, osim redovitog programa u zatvorenim kinima u Lastovu, Hvaru i Jelsi, uspostavili redoviti program i u nekim ljetnim kinima.
S njima surađuje i ljetno kino Komiža, a Brigita Fiamengo iz Nautičkog centra Komiža koje upravlja kinom, kaže da su tehnički nedostatak uspješno preokrenuli u nešto pozitivno. Neadekvatnost stare opreme i nemogućnost digitalizacije, riješili su nabavkom dobrog projektora i suradnjom s festivalima.
Pokazalo se da ljetna kina i danas pronalaze svoje mjesto u sveukupnoj slici ljeta. Otvorena su od kraja lipnja do polovice rujna, pa ako niste do sada, još stignete pogledati svoj ljetni film. [T.K.B.]