Što feministički militantni portreti, cipele izrađene od ljudske kose i visoke nage skulpture imaju zajedničko? Ta, i mnoga druga pitanja, bila su tema simpozija Female Embodiment of the Visual World: Women’s Art in Contemporary China, nedavno održanom na američkom Bowdoin koledžu.
S ciljem da se potakne rasprava o kineskoj ženskoj umjetnosti, koja je inače marginalizirana, te otvore novi prostori za istraživački rad u tom području, simpozij je okupio eksperte/kinje iz Kine, Hong Konga i Amerike kako bi sudjelovali u znanstvenom razgovoru o (ne)feminističkoj, suvremenoj ženskoj umjetnosti u Kini.
Istaknuta tema simpozija bila je naime označavanje pojedine umjetnosti kao feminističke. Na prvom panelu, Lara Blanchord s Hobert and William Smith koledža, govorila je o umjetnicama Cui Xiuwen i Yu Hong koje se smatraju feminističkim jer prikazuju “unutrašnji život” žena i naglašavaju žensku točku gledišta”.
Sasha Welland sa Sveučilišta u Washingtonu fokusirala se na rad Lei Yana, kojeg je nazvala feminističkim umjetnikom s jasnom vizijom “da je rod društveno proizveden mehanizam koji je uzrok mnogih nepravdi u svijetu”.
No, kasnije tijekom simpozija, određivanje pojedine kineske ženske umjetnosti kao feminističke dovedena je u pitanje.
Ugledni likovni kritičar Jia Fangzhou naveo je protuprimjere feminističkoj umjetnosti te predstavio rad Xiang Jing koja, kako kaže, predstavlja Kineskinje kao individualke s velikim dostojanstvom, no kao i mnoge druge suvremene umjetnice, Jing je odbacila oznaku feminizma.
Dodao je kako je i sam nedavno došao do zaključka da feminizam ne nudi rješenje za rodnu neravnopravnost. “Odlučio sam odustati od svojih feminističkih stajališta i umjesto toga sam se počeo zalagati za pravo neovisnog mišljenja i slobode izražavanja”, rekao je Fangzhou.
Završna govornica bila je Linda Chiu-han Lai sa Sveučilišta u Hong Kongu, koja je naglasila da je kroz svoj istraživački projekt također zaključila da Kineskinje nisu sklone kategorizirati sebe ili vlastiti rad kao feministički.
“Niti jedna od njih ne želi da ju se smatra samo feminističkom umjetnicom, ali su spremne raspravljati o tome što feminizam za njih znači”, izjavila je Chiu-han Lai.
Jedan od zaključaka simpozija bio je da ne čudi propitivanje kategorizacije umjetnosti kao feminističke, obzirom da kineske umjetnice propituju svoju prošlost i gledaju u budućnost kako bi pronašle način da redefiniraju svoje mjesto u povijesti, kulturi i globalnom kontekstu. [V.V.] Bowdoin.edu…
