Seksualno nasilje prisutno je u svim dijelovima društva, pa ni znanstvena zajednica nije iznimka. Studija koju su proveli Američki znanstvenici, na uzorku od 650 znanstvenika/ca, pokazala je da su gotovo 2 od tri ispitanika/ce doživjela/e verbalno seksualno uznemiravanje, dok je više od 20% seksualno napadnuto.
Ove brojke ne odstupaju mnogo od onih u općoj populaciji. Žene lakše prijavljuju takve incidente od svojih muških kolega i češće su na meti svojih nadređenih, dok su muškarci češće žrtve svojih kolega istog ranga.
Studija je također pokazala, da se ti napadi najčešće događaju tijekom terenskih istraživanja, kada su znanstvenici/ce najranjiviji. Kako znanost ovisi o istraživanju, a često se istraživanje ne može ograničiti na laboratorij, nije čudno da su znanstvenici posebno osjetljiva kategorija. Daleko su od svojih matičnih institucija, domova i obitelji, te bilo kakvog sustava podrške, pa je svaki traumatični događaj posebno dramatičan. Neke žrtve, poput A. Hope Jahren, promijene polje kojim se bave unutar znanosti, dok druge potpuno napuštaju znanstveni rad.
Ono što je najviše zabrinjava je da znanstvenici ne znaju kome i kako prijaviti takav incident. Iako se prema statutima većine Sveučilišta seksualno nasilje na terenu tretira jednako kao ono na prostoru kampusa, znanstvenici/ce nisu dovoljno upoznati s time.
Također, velika većina žena oklijeva s prijavljivanjem zbog činjenice da moraju profesionalno surađivati sa svojim napadačem i ne žele riskirati svoju karijeru. Stoga je iznimno važno da se na Sveučilištima stvori sigurno mjesto gdje bi znanstvenici/ce mogli/e iznijeti svoje prijave bez straha od stigme i profesionalne odmazde. [V.U.] TheAtlantic...
