Na internetu je nedavno osvanuo promidžbeni letak iz Katedrale svete Terezije Avilske u Bjelovaru koji kupcima knjige „Ljubav i poštovanje“ obećaje spašavanje bračnog života, pod uvjetom da slijede nekoliko jednostavnih ‘načela‘, kao što su priznavati mužev autoritet, ne slušati žensku „intuiciju“ te poštovati njegovu potrebu za spolnim odnosom, čak i kada nisi raspoložena.
Letak insinuira da je korijen svih bračnih problema u tome što žena ne iskazuje svome mužu poštovanje koje zaslužuje. Autori letka pokušavaju nas podučiti načinu na koji smatraju da moderna žena treba tretirati supruga: „Žena iskazuje poštovanje držeći se šest načela ili koncepata, koje vidimo u nastavku. Time svojem mužu pokazuje koliko joj je on važan, nezamjenjiv.“
Načela su simbolično nazvana ‘Osvajanje’, ‘Hijerarhija’, ‘Pronicljivost’, ‘Autoritet’, ‘Odnos’, i ‘Spolni život’, pritom aludirajući na jedinstvene osobine i potrebe muškarca.
U svijetu u kojem autori žive, muškarac je osvajač koji se neumorno trudi oko obitelji, štiti ju od gladi i odgovoran je za njihove živote, dok žena vjeruje ‘njegovoj sposobnosti da sagleda stvari’, provodi s njim vrijeme ‘rame uz rame’ i ne sluša svoju (pod navodnicima) „intuiciju“. „Puštam li ga da on bude vođa?“ žena bi se trebala zapitati.
U 2016. godini, kada ideja muškarca kao jedinog uzdržavatelja obitelji postaje sve manje i manje financijski moguća, a posao žena ekstendira se i na kućanske poslove i na karijerni plan, spas braka trebao bi se tražiti u ravnopravnoj podjeli odgovornosti i zdravom poticanju oba supružnika prema samoaktualizaciji koju nudi uspješan posao. „Osvajanje“ ne vrši samo muškarac, kao što nije ni sam nositelj tragične dužnosti brige za vlastitu obitelj.
Najproblematičnija je točka: „Poštujem li njegovu potrebu za spolnim odnosom sa mnom i onda kada za to nisam raspoložena?”
Živimo u svijetu gdje čak 14% udanih žena priznaje da ih je silovao suprug.Pretpostavlja se da je ta statistika još i teža, osobito uzevši u obzir ovakve promidžbene materijale koji samo još više normaliziraju ideju da žena nema pravo odbiti spolni odnos, te da se za muškarca u seksu nalazi rješenje svih bračnih problema i validacija njegovog maskulinog identiteta. Osim što je uvredljivo, ovo je ‘načelo’ iznimno opasno – ne samo za ženu, nego i za ostale članove obitelji za koje bi se katolik trebao zauzimati – za djecu koja na temelju roditeljskog odnosa uče o intimnosti.
Ako nisi raspoložena, silovanje je, bez obzira tko on bio i bile mu namjere dobre ili ne.
Da ovakav tretman u suštini šteti i muškarcima i ženama kao ljudskim bićima, očigledno je iz autorove konstatacije da kada „muž ženi iskazuje ljubav, a žena mužu svoje poštovanje, oni tada međusobno ispunjavaju svoje osnovne potrebe.“ Iz ovoga možemo zaključiti da poštovanje nije ženina osnovna potreba, kao ni ljubav muškarčeva. Također, uzevši u obzir stoljetnu povijest dogovorenih brakova u kojima se ženama trgovalo kao robom, ideja da žena u braku ne treba prema mužu osjećati ljubav nego samo poštovanje vrlo je neosjetljiva i nazadna.
Konačno, autori se reklamiraju: „U knjizi pročitajte kako je svoj brak spasila žena koju je muž prevario i ostavio.“ Možemo se samo nadati da ga je spasila tako što je pošla u novo ‘Osvajanje’ gdje neće biti na dnu ‘hijerarhije’ jer je stekla ‘pronicljivost’ da shvati svoju vlastitu vrijednost i preuzela ‘autoritet’ nad vlastitim ‘odnosima’ i ‘spolnim životom’. Nada umire posljednja.
Piše: Dora Klindžić
