Salvadorka Carmen Guadalupe Vasquez Aldana bila je silovana 2007. Tada, u dobi od 18 godina, saznala je da je trudna. Rođena u radničkoj obitelji, i sama je radila kao domaćica kako bi mogla uzdržavati dijete koje je raslo u njoj. Radila je u privatnoj kući, gdje bi često ostala i prespavati. Jedne noći, otprilike mjesec dana prije no što joj je bio termin poroda, probudila ju je neizdrživa bol. Žena za koju je radila odbila je odvesti ju u bolnicu ili nazvati hitnu pomoć.
Vasquez Aldana je rodila na podu, u kući. Dijete nije preživjelo, a ona je izgubila svijest. Kada je naposljetku zaprimljena u bolnicu, četiri je dana bila zavezana za krevet. Nakon oporavka stavljena je u pritvor te je u konačnici osuđena na 30 godina zatvora zbog teškog ubojstva.
Njezin slučaj tako je postao jedan od ‘Las 17‘, što je broj žena koje su između 1999. i 2011. završile u zatvoru zbog spontanog pobačaja.
Pobačaj je jedini zločin u Salvadoru za koji se krivnja pretpostavlja unaprijed, uz vrlo malu šansu za dokazivanje nevinosti tijekom samog sudskog postupka. Iako je maksimalna zatvorska kazna 12 godina, mnoge žene bivaju optužene za teško ubojstvo, uz koje se veže kazna od 30 do 40 godina.
„U zatvoru vas tretiraju kao psa“, prisjetila se Vasquez Aldana. „Druge žene znale su mi govoriti da sam ubila svoje dijete.“
Carmen Guadalupe Vasquez Aldana
Tračak nade aktivistkinje i aktivisti za prava žena po prvi put su doživjeli prošle godine kada je Zakonodavna skupština Salvadora imala priliku izmijeniti postojeći zakon te odobriti predložene amandmane, kojima bi pobačaj bio dozvoljen u četiri situacije: ako je trudnoća posljedica silovanja, ako je posljedica trgovine ljudima, ako je život majke u opasnosti ili ako je riječ o trudnoći maloljetnice, posebice ako je maloljetnica žrtva zlostavljanja. Nažalost, dugo očekivane izmjene zakona nisu dočekane. Prema podacima Centra za reproduktivna prava, u ovom trenutku najmanje 24 žene su na izdržavanju zatvorske kazne zbog pobačaja.
Denis Muñoz, odvjetnik koji zastupa žene i djevojke koje su u zatvoru zbog spontanog ili induciranog pobačaja, kaže: „Da mogu, pritvorili bi ih zbog kihanja. Čak i nakon odsluženja zatvorske kazne, kada izađu na slobodu, često ostaju nezaposlene jer su stigmatizirane.“
Uz njegovu pomoć i sudjelovanje Agrupacion Ciudadana, salvadorskih aktivista/kinja koji/e zagovaraju ukidanje zabrane pobačaja, Vasquez Aldana više nije u zatvoru. Na slobodu je puštena 2015. godine nakon što je odslužila sedam godina zatvorske kazne. Njezina priča, ipak, ostaje i predobro poznata Salvadorkama koje su imale spontani ili žele napraviti pobačaj.
Prema važećem salvadorskom zakonu spontani pobačaj, gubitak fetusa ili rođenje mrtvorođenog djeteta izjednačeni su s pobačajem na zahtjev. Kada se liječnici/e susretnu s jednim od navedenih slučajeva dužni/e su obavijestiti policiju budući da je riječ o kaznenom djelu.
Kazneni zakon iz 1973. dozvoljavao je pobačaj u izričito navedenim slučajevima. Međutim, 1998. donesen je zakon kojim je u potpunosti i bez iznimke zabranjen. Uz pomoć Katoličke crkve, do 1999. takva zabrana postala je i dio ustava, kada je određeno da ljudski život započinje začećem, čime je fetusu dana jednaka pravna zaštita kao i osobi. Prije dvije godine konzervativac Andres Velasquez Parker predložio je izmjenu kojom bi se kazna zatvora za pobačaj povisila s osam na 50 godina.
Vasquez Aldana redovito govori o tome kako su ovi zakoni utjecali na njezin život. O tome je govorila i u Ujedinjenim narodima ranije ove godine. U ožujku 2017. godine UN-ov Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) predložio je zakonske izmjene kojima bi se pobačaj dekriminalizirao u slučajevima silovanja, zlostavljanja, smrtonosnih oštećenja fetusa ili kada je život majke u opasnosti.
Ubrzo nakon te preporuke, slučaj Teodore Vasquez, koja je u zatvoru provela 10 godina zbog rođenja mrtvorođenog djeteta u dobi od 24 godine, zadobio je medijsku pažnju. U noći kada je rodila mrtvorođeno dijete nazvala je hitnu pomoć objašnjavajući kako obilno krvari. Morala je čekati četiri sata da dođu. Do tada se već bila onesvijestila. Kada je došla u bolnicu, uhićena je bez puno objašnjenja. Al Jazeeri je kazala: „Rekli su mi da sam ubila svoje dijete… A ja sam mislila da je dijete još u meni.“ Njezin slučaj ponovno se pojavio na drugostupanjskom sudu, koji je nakon cjelodnevnog vijećanja potvrdio kaznu zatvora od 30 godina. Na sreću, nakon nekoliko mjeseci i žustre borbe, oslobođena je i puštena na slobodu.