Premda ovogodišnje izvješće WEF-a o globalnim rizicima spominje rast nezaposlenosti i nejednakost u raspodjeli prihoda kao najviše zabrinjavajuće ovogodišnje trendove, a uspješne poslovnjakinje upozoravaju na manjak žena u upravnim odborima tvrtki, pitanje ekonomske nejednakosti žena ponovno se našlo na marginama interesa.
Kako bi otkrila razmjere ove krize, nevladina organizacija ActionAid izračunala je trošak prouzročen nejednakošću u plaćama i stopama zaposlenosti koristeći podatke Međunarodne organizacije rada (ILO), UN-a i Svjetske banke. Naime, novo izvješće pod nazivom Close the gap! pokazuje da bi žene u siromašnim zemljama zarađivale nevjerojatnih devet milijardi dolara više da su njihova plaća i pristup plaćenim poslovima jednaki onima kod muškaraca.
Zapanjujuća je činjenica da bi iznos bio znatno veći da je u kalkulaciju, osim zatvaranja jaza među muškarcima i ženama koji/e primaju prosječnu nadnicu, uključeno i podizanje prihoda na razinu minimalne nadnice, te doprinos od neplaćenog rada žena u domaćinstvu.
Ostale statistike govore istu priču. Globalno gledajući, stopa zaposlenosti žena stagnira na oko 50%, dok se brojka za muškarce kreće na približno 80%.
Diljem svijeta, više od polovice zaposlenih žena radi nesigurne poslove i nalazi se u neformalnom sektoru rada, a u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji neregulirano je i neizvjesno više od 80% svih radnih mjesta za žene. Često su izrabljivane i ne primaju plaću za poslove u domaćinstvu i sektoru njege, primjerice u Indiji gdje čak 45% radno sposobnih žena obavlja isključivo poslove u domaćinstvu.
U Kambodži, gdje žene čine 90% zaposlenih u odjevnoj industriji, ogorčenje niskim plaćama dovelo je u siječnju 2014. do općih štrajkova. Kako se BDP te zemlje između 2007. i 2013. udvostručio, tako su se udvostručile razlike u plaćama između spolova, usprkos činjenici da je ženski rad najviše doprinio ekonomskom rastu.
„Želimo gospodarski sustav koji omogućuje ljudima da žive dostojanstveno, a ne u ropstvu. Ne tražimo život na visokoj nozi, nego plaću dostojnu čovjeka. Poduzeća godišnje zarađuju milijune, pa čak i milijarde“, izjavio je jedan tekstilni radnik.
No, neravnopravnost spolova na tržištu rada nema samo posljedice za žene, već za cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Omogućiti ženama pristojan posao i jednake dohotke znači ići putem iskorjenjivanja siromaštva, jednakosti spolova, održivog razvoja i uključivog rasta.
Prema ILO-u, smanjenje spolne diskriminacije pri zapošljavanju može rezultirati dodatnim prihodima od 1,6 bilijuna dolara. Dakle, vrednovanje i priznavanje ženskog rada, plaćenog i neplaćenog, predstavlja jedan od najvažnijih faktora za smanjenje rizika od siromaštva, odnosno napredak i prosperitet za sve.
Ekonomska nejednakost žena nije slučajna pojava. Ona je, kako otkriva Close the Gap!, rezultat nepravedne politike koja oblikuje naše gospodarstvo, stalne utrke za ekonomskim rastom pod svaku cijenu, i činjenice da su ženski glasovi i dalje zanemareni. Osim toga, uzrokuje druge tipove spolne diskriminacije, primjerice, nasilje nad ženama i djevojčicama te kršenje seksualnih i reproduktivnih prava.
Vlade, korporacije i međunarodne institucije mogu stvoriti uvjete potrebne kako bi žene u zemljama u razvoju imale jednake poslovne šanse te poništiti razlike u plaćama i stopi zaposlenosti. Vrijeme je da se međunarodna zajednica i WEF napokon suoče s izazovima i započnu rješavati ovo goruće pitanje. [A.V.] TheGuardian…
