Pontifikalno vijeće za kulturu u Rimu, s predsjedavajućim, kardinalom Gianfrancom Ravasijem, raspravljalo je iza zatvorenih vrata na temu: „Ženske kulture: Jednakost i razlika“, a zanimljivo je da su raspravu uz Ravasija vodili, drugi kardinali i biskupi, naravno sve muškarci.
Žene čine nešto više od polovice katoličke populacije, i puno više aktivnih članova/ica, a nakon izjava pape Franje poput onih: „Europa je sad ‘baka’, neplodna i beživotna“ ili teologinje su „šlag na torti!“, samo ako zanemarimo ženska prava možemo ustrajati na pohvalama trenutnog pape.
Ako pohvalama papi zbog zalaganja za okončanje siromaštva i ratova, te zaštitu okoliša, dodamo barem zrno kritike zbog zanemarivanja prava žena, možda se više posveti i tom pitanju.
No, vratimo se Pontifikalnom vijeću za kulturu. Naime, u pokušaju da osiguraju bar nekakav doprinos žena ovom događanju, angažirali su talijansku glumicu Nancy Brilli da pozove žene da u jednominutnom YouTube videu vijeću pojasne svoje živote.
Ovaj pokušaj, neslavno je propao, a engleska verzija video poziva vrlo je brzo povučena. No, kako ističe Mary E. Hunt za Religion Dispatches, koliko žena na svijetu uopće ima vremena, znanja i mogućnosti u tjedan dana, koliko je bio rok, snimiti ovakav video?
Nadalje, kao ilustraciju za dokument koji je služio za pripremu sastanka, odabrali su Man Rayevu ‘Venere Restaurata’, no ako time ne žele poručiti da vjerski nauk i politike katoličke crkve o spolu i reprodukciji ograničavaju žene (a vjerojatno ne žele), možda bi bilo najbolje i sliku ukloniti.
Kako kaže irska aktivistkinja za zaređenje žena Solime Humbert: „kao i mnogi drugi nadrealisti, Man Ray je običavao objektivirati žene i definirati ih kao podređene … postoji stalna sadistička crta u njegovom radu, kao i u njegovoj vezi sa ženama, koju karakteriziraju dominacija i agresija“.
O ovome se naravno da raspravljati, ali za mnoge ovakav imaginarij ne predstavlja ništa do nasilja i opresije.
Dokument otvara rodno binarna izjava Edith Stein koja je umrla davno prije osnivanja suvremenih rodnih studija, a nastavlja se ovim esencijalističkim pogledom na društvo:
„U osvit ljudske povijesti, društva su jasno podijelila uloge i funkcije između muškaraca i žena. Muškarcu je pripala odgovornost, autoritet i sudjelovanje u javnoj sferi: pravo, politika, rat i moć. Ženi je pripala reprodukcija, edukacija, te briga za obitelj i kućnu sferu“. „Bi li Vatikanska zvjezdarnica konferenciju o astronomiji započela tako vremešnom izjavom?“, pita se Hunt.
Dokument nadalje razlaže teme o ženskom tijelu, reprodukciji i sudjelovanju u crkvi, no nužna feministička kritika struktura crkve, te njezinih učenja i politika, očekivano je odsutna. Ono što vijeće treba osvijestiti, činjenica je da žene žele transparentnost, ravnopravnost i mogućnost da same odlučuju o svojim životima. [Ž.V.] ReligionDispatches…
