U sklopu Festivala francuske kulture Rendez-vous prošlog je tjedna u Kinu EUROPA održano predstavljanje novog romana Slavenke Drakulić Dora i Minotaur – Moj život s Picassom i pretpremijera filma Dora Maar Željka Senečića.
U ulozi voditelja događaja našao se Seid Serdarević, glavni urednik zaprešićke Frakture, a ulomke iz romana čitala je glumica Judita Franković. Projekcija dokumentarnog filma Dora Maar okupljene je upoznala s biografskim podacima o Dori Maar, njenom odnosu s Pablom Picassom, te njenim fotografskim i slikarskim stvaralaštvom.
Na žalost, Senečić je napomenuo kako vjeruje da se radi o jedinoj projekciji, zato što neće moći platiti prava za prikazivanje fotografija Dore Maar u iznosu od 6,000 eura, a uz to bi i Picassovoj fundaciji trebao platiti preko 30,000 eura. Na komentare da će mu možda pomoći HRT ili HAVC, odgovorio je: „možemo se kladit da neće“.
Slavenka Drakulić se nadovezala na biografkinju iz Senečićeva filma, argentinku Aliciju Dujovnu Ortiz i napomenula kako se njihovi pristupi razlikuju. Dok je Ortiz u biografiji Dora Maar: Zatočenica pogleda primorana držati se biografske istine, Drakulić u svom romanu ima slobodu fikcijom se poigrati s neotkrivenim dimenzijama. Ortiz u filmu kaže da bi, razmišljajući o Dori napisala fikciju, što se Drakulić, kako kaže, „i usudila“.
Povlačile su se paralele s romanom Frida ili o boli o umjetnici Fridi Khalo, koji se ipak razlikuje jer u Dorinom slučaju nema afirmacije kao samostalne umjetnice, ona je doživljavana kao muza genija. No, britka spisateljica dodala je da se moderna žena 1930-ih morala potruditi kako ne bi bila doživljavana kao objekt, nego stvaralački subjekt.
U razgovoru sa Slavenkom Drakulić, Serdarević je pokušao povući paralelu između Dore Maar i aktualnog problema pilule za dan poslije, što je spisateljica opravdano odbila. „Ne bih te dvije stvari svrstala u isti koš“, dodala je.„Žene se same moraju izboriti za svoja prava, samo što nisu dovoljno samosvjesne“ misao je s kojom je završio razgovor s autoricom, koji je nažalost trajao kratko, zbog projekcije dugometražnog filma koja je prethodila.
Tko je bila Dora Maar i kako je danas pamtimo? Na engleskoj Wikipediji donedavno je pisalo „Dora Maar (…), best known for being a lover of Pablo Picasso“, a kad danas posjećujemo istu web stranicu, vidimo da je opis modificiran u „most widely known as Pablo Picasso’s muse“. Neispravno je ovako ograničavati žensku umjetničku ličnost, a roman Dora i Minotaur iskače iz granica navedenih sintagmi.
Piše: Dora Matić
p.s. U tekstu Marije Ott Franolić Genijalne žene ne postoje: Verbalno nasilje i/ili primitivizam svakodnevice pročitajte dodatno o ‘nepristojnostima’ na ovom događanju.
