Objavljeno

Pravobraniteljica traži reakciju DORH-a zbog pro-life kampanje „Želim živjeti“

Nakon 100-tinjak pritužbi građanki i građana vezanih uz aktivnosti inicijative ProLife.hr „Želim živjeti“, iza koje stoji Zaklada Vigilare, u svjetlu anti-diskriminacijskih odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova na ovu je problematiku reagirala Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Osobito problematičnim smatra „prikaz trudnice u viskom stupnju trudnoće koja, prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78 i 88/09), ne smije biti podvrgnuta induciranom pobačaju (gornja granica je 10 tjedana od dana začeća), čime se javnost svjesno dovodi u zabludu, a majke se izrijekom naziva ubojicama“.

Isto se dodatno naglašava u video materijalu koji izražava stajalište da tijekom pobačaja dolazi do sakaćenja djeteta, pri čemu se zdravstvena usluga legalno induciranog pobačaja poistovjećuje s ubojstvoma, a liječnike/e i žene koje se odluče na prekid trudnoće proziva ubojicama.

„Na ovaj način, putem promotivnog video materijala i promotivnih plakata, javni govor ima za cilj potaknuti što veći broj osoba da aktivno sudjeluje u otežavanju ili onemogućavanju kako liječnika da profesionalno izvrše svoju obvezu tako i žena da iskoriste svoje zakonsko pravo“, upozorava Pravobraniteljica.

Prikazivanje fotografije trudnice u visokom stupnju trudnoće, javnost se dovodi u zabludu te joj se fokus usmjerava isključivo „na plod i imperativ njegovog očuvanja, dok se istovremeno u potpunosti zanemaruje zdravstvena procjena dobrobiti žena, ignoriraju sve moguće okolnosti zbog kojih se one odlučuju na pobačaj i negira njihovo pravo na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju“. Kampanja tako pokušava iskoristiti emocionalnu reakciju koju „predodžba trudnice u viskom stupnju trudnoće uobičajeno izaziva kod većine građana i građanki kako bi se određeni vrijednosni sud – da već sam plod predstavlja osobu – prikazao ne kao nečije vrijednosno promišljanje, već empirijska činjenica koju se mora prihvatiti kao moralni, a potom i pravni imperativ“.

Pravobraniteljica ističe kako vezano za kampanju nije sporno zastupanje i javno promoviranje vrijednosnog stajališta dane grupe građana, spornim nalazi „vrlo specifičan način na koji se taj stav javno izražava kako bi se pojačao društveni pritisak na javne institucije koje su dužne pružati zakonom zajamčen medicinski zahvat prekida trudnoće, odnosno na tijela zakonodavne i sudske vlasti koje bi svojim odlukama mogle ograničiti slobodu žena da samostalno odlučuju o raspolaganju svojim tijelom i zaštiti svojih interesa“.

Upozorava stoga da „temeljno pravo na slobodu govora nije apsolutno pravo“.

„Ukoliko javni govor predstavlja kritiku kojoj je svrha namjerno poniženje osobe putem uvrede, odnosno ako predstavlja govor mržnje kojim se potiče na nasilje ili ograničavanje prava pripadnika određene društvene skupine kako bi se izrazilo uvjerenje da se radi o osobama nižeg građanskog statusa i ljudskog dostojanstva, takav govor ne smije uživati zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanje jer predstavlja napad na samu vrednotu pluralističkog demokratskog društva koju ta sloboda štiti. Zbog svog destruktivnog i ponižavajućeg učinka takav govor zaslužuje društvenu osudu i pravnu sankciju“.

Pravobraniteljica zato postavlja pitanje: „Uživa li javni govor – kojim se javnost pokušava dovesti u zabludu oko važnih aspekata društveno i politički nabijenog pitanja kao što je medicinski prekid trudnoće te kojim se žene koje koriste zakonom zajamčeno pravo na pristup ovom medicinskom zahvatu etiketira kao ubojice koje treba podvrgnuti kolektivnoj osudi – zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanja ili pak predstavlja govor koji je u hrvatskom pravnom poretku sankcioniran odredbama čl.325. Kaznenog zakona?“

Vezano za inicijative koje pokušavaju građane/ke dovesti u zabludu, Pravobraniteljica se več obratila institucijama radi lažnih klinika za pobačaje, no Ministarstvo unutarnjih poslova navelo je da ne raspolaže mehanizmima koji bi ženama osigurali kaznenopravnu zaštitu od takvog prijevarnog postupanja, u ovom konkretnom slučaju na odgovornost poziva DORH.

„S obzirom na opisane pravne okvire, Pravobraniteljica ukazuje kako prvenstvena odgovornost ocjene predstavlja li specifični oblik govora koji u svojoj kampanji koristi sporna građanska inicijativa govor kojim je izigrana sama svrha temeljnog prava na slobodu izražavanja i kojem je cilj poniziti žene koje su se odlučile koristiti svoje zakonom zajamčeno pravo odlučivanja o svom tijelu i interesima, leži na Državnom odvjetništvu.

Pri tome Pravobraniteljica naglašava kako zastupa stajalište da svaki govor koji predstavlja povredu čl.325. Kaznenog zakona ujedno predstavlja i povredu zabrane izravne diskriminacije propisane st.1.čl.7. Zakona o ravnopravnosti spolova“.


Povezano