Objavljeno

‘Podgorička deklaracija’ pozvala institucije na primjenu nulte stope tolerancije za nasilje nad ženama

Predstavnice/i Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Turske usvojili/e su 25. studenoga, povodom Dana borbe protiv nasilja nad ženama, Podgoričku deklaraciju protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i pozvali/e institucije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i tijela za jednakost i promociju ravnopravnosti, da u okviru svojih nadležnosti daju poseban doprinos prevenciji u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odvraćanju počinitelja putem inzistiranja na odgovarajućoj kaznenoj politici i zaštiti žrtava kao posebno rizičnoj grupi.

Deklaracija je usvojena na Međunarodnoj konferenciji “Opšte i specijalizovane usluge podrške za žene sa iskustvom nasilja – garancije dostupnosti i kvaliteta usluge” koja je održana kao dio kampanje „16 dana borbe protiv nasilja nad ženama“, a posvećena je primjeni Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koju su u Podgorici organiziralili Odbor za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore  i nevladina organizacija Sigurna ženska kuća.

Sudionica Konferencije bila je i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, koja je održala izlaganje na panelu „Suradnja javnog sektora sa nevladinim organizacijama – ocjena stanja i prijedlog mjera za unaprjeđenje suradnje“.

Pravobraniteljica je govorila o suradnji institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i organizacija civilnog društva, o važnosti korištenja njihovih stručnih resursa u prevenciji,  edukaciji i zaštiti žrtava  nasilja  nad  ženama.  Istaknula je i nacionalni zakonodavni okvir kojim je predviđena suradnja i razmjena podataka između nadležnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji, a među kojima su i organizacije civilnog društva (npr. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obiteljiNacionalna politika za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011.do 2015., Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. i dr.).

Pozivajući se na deklaracije i konvencije koje se tiču sprječavanja i suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, sudionici/e Konferencije podsjetili/e su da žene imaju pravo na jednako uvažavanje i zaštitu svih ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili bilo kojem drugom području te da su prava i načela koja se odnose na jednakost, sigurnost, slobodu, integritet i dostojanstvo svih ljudi garantirana međunarodnim dokumentima i zakonoma naših država.

Konstatirali/e su sa zabrinutošću da je i dalje prisutan visok stupanj nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u različitim oblicima i na svim nivoima društva te ukazali/e na potrebu usklađivanja zakonodavnog i strateškog okvira s Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čija je Hrvatska potpisnica, no nije ju ratificirala), kao i kvalitetnije primjene zakona kojima se regulira pitanje njegovog suzbijanja i sprječavanja.

Spomenute zemlje dio su i projekta „Udruženim naporima – Ka novim europskim standardima u zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja“ usmjerenog na uspostavljanje sveobuhvatnih zakonskih rješenja i politika za zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja na Zapadnom Balkanu. U sklopu projekta provodi se i kampanja Potpisujem posvećena ratifikaciji i punoj primjeni Konvencije te informiranju građana/ki.


U Podgoričkoj deklaraciji je od predsjednika/ca država zatraženo da:

„Na nekom od svojih summita, razmatraju pitanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici i usvoje dokument kojim bi osnažili politiku rodne ravnopravnosti i suzbijanja i sprječavanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici, i da nadležna skupštinska tijela uvrste u svoje programe rada razmatranje primjene Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici  i iniciraju izmjene zakona u cilju njihove potpune  usklađenosti sa Konvencijom“.

Od vlada se traži da podrže sve relevantne institucije  koje se bave nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji (policiju, zdravstvene i socijalne ustanove, obrazovne institucije) da koriste sve institucionalne mehanizme za suzbijanje nasilja (potpunu i efikasnu primjenu zakona, izradu i provođenje srednjeročnih i dugoročnih akcijskih planova o aktivnostima na suzbijanju nasilja i zaštite žrtava i dr.) i osnaživanje žrtava nasilja za bolju integraciju u društvo.


Prosvjed u Rijeci povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama

Zatraženo je i da vlade priznaju doprinos, potiču i podržavaju rad organizacija civilnog društva, posebno ženskih nevladinih organizacija koje su specijalizirane za pružanje podrške ženama i djeci s iskustvom nasilja, da odvoje odgovarajuća financijska sredstva i ljudske resurse za adekvatno provođenje integriranih politika, mjera i programa za sprječavanje svih vidova nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, uključujući i one koje provode nevladine organizacije.

Od vlada se traži i da unaprijede istraživanja, prikupljanje podataka, objedinjavanje i objavljivanje statističkih podataka o slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u obiteljii  i udruživanje institucija na državnom i međunarodnom nivou.

Potpisnice/i deklaracije očekuju da se zakonskim i institucionalnim mehanizmima osigura informiranje žena i žrtava nasilja o njihovim pravima, da se ženama koje su izložene nasilju osigura pristup pravdi kroz pravo na pravedno suđenje (besplatna pravna pomoć, jednakost pred sudom, pravedni uvjeti sudjelovanja u postupku, sprječavanje zloupotrebe prava u postupku, efikasna primjena propisanih mjera zaštite, adekvatna naknada štete nastale kao posljedica nasilja i dr.).

Smatraju i da je nužno redovno i na svim razinama osigurati podizanje svijesti ukupne javnosti o svim vidovima nasilja nad ženama i njegovim posljedicama na djecu, kao i o potrebi da se ono spriječi, da mediji profesionalno, bez senzacionalizma, izvještavaju o slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Neophodno je i zagovarati osnivanje programa visokog obrazovanja i istraživačkih centara na razini Sveučilišta kako bi se bavili pitanjima rodne ravnopravnosti, s posebnim naglaskom na nasilje nad ženama.

U Deklaraciji se navodi i da su potpisnice/i zabrinuti/e su zbog procesa koji se događaju na globalnom nivou, a koji za posljedicu imaju veliki broj migranata i izbjeglica, među kojima su žene i djeca kojima posebno prijeti opasnost od svih vidova nasilja, i pozvali/e su na aktivnosti u cilju uspostavljanja trajnog mira.

Oni/e se zalažu za nastavak suradnje zemalja u regiji na implementaciji i praćenju primjene Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici sa zajedničkim ciljem postizanja nulte stope tolerancije za nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, razvojem demokracije i ravnopravnim rodnim sudjelovanjem u ovim aktivnostima.


Zatražite od vlade RH da ratificira Konvenciju putem linka –>  http://www.potpisujem.org/hr/e-card/0/poruka

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano