Nakon eliminacije Michaela Govea i iznenadne odluke Andree Leadsome da se povuče iz utrke za premijera/ku Velike Britanije iz redova Konzervativne stranke, postalo je jasno da će Theresa May, koja je od početka proglašavana favoritkinjom i nazivana novom Margaret Thatcher, postati druga premijerka u povijesti zemlje.
Konačna odluka članova/ica konzervativne stranke trebala je biti objavljena do 9. rujna, no kako je May ostala jedina kandidatkinja objavljeno je da će dužnost preuzeti danas do kraja dana. David Cameron će svoju ostavku uručiti Kraljici Elizabeti i prepustiti joj zgradu na adresi 10 Downing Street.
Prvi zadatak koji May čeka jest definirati put VB nakon Brexita, kojemu se protivila, međutim izjavivši „Brexit znači Brexit“ naznačila je kako će sve volja građana/ki poštivati, upozorivši da ipak ne treba žuriti jer Velika Britanija treba vremena kako bi razradila strategiju izlaska te da formalne pregovore oko napuštanja EU ne bi valjalo početi prije kraja godine.
Ovaj put politički uspon jedne žene ne možemo slaviti. Kao što imamo problema s navodnim feminizmom Hillary Clinton, i ovaj slučaj ističe da žene nisu homogena skupina i da izbor May na mjesto premijerke ne znači sam po sebi boljitak za žene i druge ugrožene skupine.
Nakon dugogodišnje podrške Hillary Clinton, bell hooks je tijekom američke predsjedničke kampanje svoju podršku dala Bernie Sandersu, pojašnjavajući: „Ne mogu više podržavati Hillary Clinton u ime feminizma. Postoje određene stvari koje ne želim supotpisati u ime feminizma… kako kaže [James] Baldwin, nije stvar u tome jesi li gej ili ne, jesi li crnac/kinja ili bijelac/kinja. Pravo je pitanje tko si. Za to se zalažeš?“. Ovime se možemo voditi i govoreći o Theresi May.
Tijekom kampanje May je oslikavana kao kandidatkinja koja zastupa umjerenu politiku, no kako za The Independent piše Rebecca Glover, ona je sve osim toga. „Da, potiho je podržavala kampanju za ostanak, ali Mayina politička povijest je nepokolebljivo konzervativnija, u većoj mjeri anti-imigracijska i izolacionistička od Borisove [Boris Johnson]“, ističe Glover i dodaje kako je tijekom šestogodišnjeg mandata ministrice unutarnjih poslova May svojom retorikom puno prije Johnsona počela podgrijavati anti-EU stavove.
U prilog ovome govore ograničavanje studentskih viza koje su ranije strancima omogućavale da nakon skupo plaćenog školovanja u zemlji nastave i raditi, uvođenje dvostrukih nameta za zdravstveno osiguranje za imigrante te izjave poput one da je tamo gdje postoji imigracija nemoguće izgraditi društvenu koheziju. Pri samom preuzimanju ministarske pozicije osigurala je da javna ustanove više ne moraju aktivno raditi na reduciranju nejednakosti, a kazala je i kako smatra da je Zakon o ljudskim pravima Velikoj Britaniji uzrokovao probleme te se zalagala za to da Velika Britanija naputi Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR), što je izazvalo negodovanje i među torijevcima.
Feminizam mora ići dalje od pukog zahtjeva za ženom na čelu države
Izbor May koja će postati druga žena na čelu države iz redova konzervativaca, koji su u ovoj utrci iznjedrili čak dvije kandidatkinje, dok ljevica po tom pitanju bilježi jednu veliku nulu, iz feminističke je perspektive svakako zanimljiv. Ne treba ga ipak vezati uz neku rodnu osviještenost desnice, o čemu govori podatak o samo 20% parlamentarki iz njihovih redova nasuprot 44% žena u redovima Laburističke stranke. Pri svom usponu na desnici spomenute žene nisu prisiljavale političke strukture na promjenu, ukalupile su se načinu funkcioniranja muških lidera prije njih, pa čak i kad se radilo o politikama štetnima za žene, ističe Eve Levingston.
May je podupirala štetne mjere štednje koje su osobito nepovoljno djelovale ne žene, za njezinog mandata niz žena pripadnica ranjivih skupina deportirano je iz zemlje (u odnosu na prosjek od 26% odbijenih zahtjeva za azilom, isti je za žene odbijen u 50% slučajeva), uključujući i one za koje je prosudila ‘nisu dovoljno lezbijke‘, a javnosti je odbila razotkriti razmjere seksualnog zlostavljanja u ženskom detencijskom centru Yarls Wood. No ovo su odluke koje donose pobjedu na izborima, tumači Levinston, rod za glasače bliske tim stavovima tada prestaje biti bitan, jer da, Thatcher i May možda jesu žene, no seksistički status quo u njihovim je rukama siguran.
U svojoj želji da stvori neprijateljsku okolinu za ljude koji u zemlju ulaze bez dokumenata, May se u najgorem slučaju poslužila rasističkom mizoginijom, a u najboljem se oglušila o uzastopna upozorenja pritvorenica na zlostavljanje kojem su izložene, stoji u tekstu Ellie Mae O’Hagan naslovljenom Željezne dame: Lažni izbor između Therese May i Andree Leadsome.
Iako njihov proboj u sam vrh politike možemo promatrati kako svojevrsno razbijanje staklenog stropa, ne možemo ga tumačiti feminističkom pobjedom. Povećanje broja žena u politici, neovisno o političkom opredijeljenju svakako je značajno na putu ostvarivanja rodne ravnopravnosti u svim sferama društva, no treba znati razlikovati osobne pobjede pojedinih političarki i pobjede koje mogu biti od društvenog značaja za deprivilegirane skupine, s pravom tumači Levingston.
U pismu koje su protekli tjedan uputili tada dvjema kandidatkinjama za mjesto premijerke, The Fawcett Society od Leadsom i May stoga traže obećanje da se obvežu kako neće dalje narušavati prava žena, pri čemu kao ključna identificiraju prava majki, prava radnica koje su zaposlene na nepuno radno vrijeme i rodni jaz u plaćama.
„Želimo više žena na pozicijama moći i očito je da 52% populacije treba biti bolje predstavljeno, ali nije dovoljno samo biti žena na poziciji moći, morate učiniti život boljim i za žene vani u stvarnom svijetu. Želimo da se Andrea Leadson i Theresa May obvežu kako će poboljšati živote žena diljem VB i u svom pismu pozivamo na progresivnu agendu, a ne koračanje unatrag.“, kazala je Sam Smethers, izvršna direktorica organizacije.
Bilo bi nam jako drago da May ove zahtjeve ispoštuje, no vratimo li se na podatak o podršci mjerama štednje, kao i podršci oporezivanju dodatnih soba za osobe koje žive u socijalnim stanovima (Bedroom tax) te tzv. jedinstvenom kreditu koji financijsku podršku predaje jednom članu obitelji, što žene izložene obiteljskom nasilju dovodi u nepovoljan položaj, ne čini se izglednim da će izbor žene na čelo države donijeti značajne pozitivne promjene za žene, osim eventualno onih koje već jesu u privilegiranoj poziciji.
Ipak, očekuje se da će njezin kabinet kao prioritet postaviti strategiju životnih prilika, reformu koju se Cameron nadao provesti, a vodi ju Odjel za rad i mirovine. Radi se o reformama koje utječu na najraniju dob djeteta, uključujući i pristup skrbi za djecu viskoke kvalitete, veći focus na školovanje, sveučilišta, rehabilitaciju prijestupnika i prilike za zapošljavanje.
I dok ostaje neizvjesno kako će politka Therese May utjecati na građanke Velike Britanije, najvaljuje se da bi barem na ključne ministarske pozicije trebala postaviti veći broj kolegica.
Za svojeg mandata David Cameron je napravio određene pomake po pitanju rodnog balansa, pa je tako u posljednjoj postavi njegov tim činilo i sedam žena (trećina), no spekulira se da bi May mogla otići korak dalje. Žena bi po prvi put mogla doći u obzir i za poziciju ministrice pravosuđa, iako su trenutno najistaknutija imena ona ministra vanjskih poslova Philipa Hammonda i predstavnika vlade za odnose s parlamentom Chrisa Graylinga. Kao potencijalne kandidatkinje u novoj vladi spominju se Harriett Baldwin, Margot James i Karen Bradley, koja je s May u ministarstvu unutarnjih poslova radila na Zakonu o modernom ropstvu.
Sastav nove vlade uskoro će se znati, budući da će May nakon današnje audijencije kod kraljice dobiti mandat za sastavljanje vlade, te će na putu za Downing Street održati prvi govor kao 54. britanska premijer/ka. [Ž.V.]
