Uglavnom se krećemo u krugu ljudi koji dijeli naše stavove i razmišljanja, bavimo se istim poslom, problemima, temama i aktivnostima. No, dovoljno je samo 6 minuta i 20 sekundi da nas navede na drugačije razmišljanje, promišljanje teme o kojoj nismo znali ništa ili da nas se potakne na djelovanje u smjeru u kojem smo razmišljali, ali ga jednostavno nismo znali verbalizirati. Večer u kojoj ste mogli čuti preko 10-ak takvih priča dogodila se prošli petak u MSU-u, gdje je održana trinaesta po redu PechaKucha Zagreb.
PechaKucha je koncept neformalnih okupljanja na kojima kreativni ljudi iz različitih područja djelovanja dijele svoje ideje, radove i misli u formatu 20×20. Za prezentaciju imaju na raspolaganju 20 slika koje se izmjenjuju svakih 20 sekundi. Format je vrlo brz i dinamičan, a osmislilo ga je dvoje arhitekata, Astrid Klein i Mark Dytham u Tokiju 2003. godine.
Doslovan prijevod naziva PechaKucha bio bi ‘bla-bla’. Danas se održava u preko 500 gradova, a u Zagrebu ga organiziraju 3LHD, Lana Cavar, Komakino i Rasadnik Bruketa&Žinić OM.
Ovogodišnja PechaKucha Zagreb bila je humanitarnog karaktera. Prikupljeno je 21.400 kuna za poplavljena područja naše regije. Vizualni identitet napravila je dizajnerica Marina Mijatović, inicijalno za SOS Balkan Posters. Prezentaciju su moderirali Srđan Sandić i Aleksandar Hut Kono.
Nikola Bojić
Mreža antifašistkinja Zagreb predstavila je svoje projekte, kao i nedavnu akciju pomoći za poplavljena područja. Poplavama se bavila i prezentacija umjetnice Lale Rašić koja je publiku uvukla u futurističku priču o Merimi i Tarikun pod nazivom Prokleta brana, dojmljivim performansom upotpunjenim akvarelima.
Problemom poplave bavio se i Nikola Bojić, koji se inače bavi umjetnošću i dizajnom u javnom prostoru te redovito govori na međunarodnim konferencijama, a teme o kojima promišlja su gradovi budućnosti, umjetnost i politika javnog prostora.
Nešto neizravnije, ali i dalje povezani medijem vode, predstavili su se i arhitektica Ana Dana Beroš i konceptualni umjetnik Janez Janša. Ana Dana govorila je o problemu migracije koji propituje u projektu Intermundia, jednom od projekata koje je slavni Rem Koolhas izabrao za predstavljanje na 14. venecijanskom bijenalu arhitekture. Fokus projekta je talijanski otok Lampedusa, koji služi kao svojevstan “prostor između”, “čekaonica” za imigrante koji su uspjeli preploviti Sredozemlje.
Janez Janša predstavio je projekte u kojima ključnu ulogu ima protok vremena: zidove od leda i izložbu Život u nastajanju.
Ana Dana Beroš
Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Ješa Denegri uveo je publiku u umjetnost avangarde i umjetničke prakse u Hrvatskoj 50-ih godina. Ješa Denegri također je i član odbora Virualnog muzeja Avangarde kojeg je predstavila Ana Maria Miličić. Virtualni muzej konstantno sej nadopunjuje, a sadržava radove Richtera, Picelja, Kristla, Rašice, Stilinovića i mnogih drugih.
Kulturni antropolog i medijski umjetnik Bojan Mucko u umjetnički rad prenosti probleme koje primjećuje oko sebe. Propitivao je problem napuštenih gradskih prostora, a simpatičnom, no ujedno i simptomatičnom, bila je i njegova priča o odbačenim registratorima koje je mjesecima svugdje nosio sa sobom. Marina Paulenka, predstavila je međunarodni festival fotografije Organi Vida koji se ove godine održava šesti put.
Dan uoči Povorke ponosa, izlaganje je imao i Zvonimir Dobrović koji se na queer i homofobiju osvrnuo osvježavajućim humorom. Književna Groupie a.k.a. Željko Špoljar pričao je o životu novinara, zašto je nastala Književna Groupie, prozoru nasuprot Limba, te osobnoj distribuciji svoje knjige.
Novinarka Barbara Matejčić izlaganje je započela pitanjem kako se može dogoditi da muž ženu izbode nožem na balkonu u tri sata popodne i da nitko ne reagira? Nagrađivana novinarka odlučila je polje svoga istraživanja prenijeti bliže sebi, dokumentirati svoje upoznavanje sa vlastitim susjedima nakon što je odlučila prekinuti izolaciju koja je poznata većini koja živi u većim zgradama; kada susjed ne poznaje susjeda.
Barbara Matejčić
Jelena Iva Nikolić prenjela je dio atmosfere koju možete naći na Malom placu na tavanu, čija je začetnica. Mali plac počeo je, kako kaže Jelena, “u ilegali”, a danas je udruga u kojoj možete naći hranu iz provjerenih izvora, ali i zabavu i dobru atmosferu. Na svih 20 fotografija koje je prikazala bili su samo nasmijani ljudi, što ona smatra ključnim detaljem.
Dizajner Andro Giunio predstavio je radove čija je glavna nit glazba. Dizajnira omote za zagrebački bend Cojones, a u posljednje vrijeme i sam se bavi glazbom. Posljednji prezenter bio je Mile Kekin, frontmen grupe Hladno Pivo koji je na svoj osebujan način publici približio svoj proces stvaranja pjesama.
Koncept PechaKucha ne predviđa pitanja i odgovore nakon svake pojedine prezentacije, već se to ostavlja za druženje nakon što sve prezentacije završe. Nove informacije daju i nove teme za razgovore, no, čini mi se da su se razgovori odvijali uglavnom u grupama koje su formirane od ranije.
Zvonimir Dobrović
Iako smo zainteresirani za nova područja, još uvijek nismo nadišli prilično pasivno ponašanje i “nepostavljanje pitanja”. Moramo se naučiti kretati, istraživati, prilaziti ljudima i, ukoliko nas interesira nešto više, postavljati pitanja.
Unatoč tom malom nedostatku od strane publike, ova PechaKucha bila vrlo uspješna i nadamo se da do sljedeće nećemo morati čekati dugo.
Fotografije: Domagoj Blažević