Noć sa srijede na četvrtak obilježilo je otvaranje Paraolimpijskih igara u Riu. Na stadionu Maracana bilo je impresivno, a ceremonija je nosila snažnu poruku različitosti i uključivosti.
Delegacija svake zemlje marširala je noseći komadić slagalice na kojoj je s jedne strane navedeno ime zemlje, a s druge prikazana lica sportaša/ica. Komadići puzzla, na kraju položeni na zemlju, zajedno su činili srce koje je pulsiralo u ritmu glazbe.
Ceremonija je nastavljena izvedbom brazilske himne koju je Carlos Martin na klaviru odsvirao jednom rukom, a organizatori su u jednom trenutku iskoristili zasljepljujuća svjetla kako bi promatračima na trenutak oduzeli vid i približili im iskustvo slijepih sportaša i sportašica.
Olimpijsku vatru zapalio je plivač Clodoaldo Silva, slavljen kao jedan od najvećih paraolimpijaca u povijesti, a izrazito zanimljiv bio je nastup snowboarderice Amy Purdy koja je plesala sambu uz pomoć robota.
Pogledajte foto galeriju!
[članak se nastavlja ispod]
{gallery}paralympics{/gallery}
Paraolimpijske igre održavaju se od 1960. godine kada su održane u Rimu, a Hrvatska je prvi put nastupila 1992. godine u Barceloni. Ove godine tim čini 19 sportaša i sportašica, od kojih je jedan već prvog dana osvojio medalju. Čestitamo zato Velimiru Šandoru na bronci u bacanju diska.
S rodnog aspekta vrijedi istaknuti da se Međunarodni paraolimpijski odbor (IPC) ozbiljno uhvatio u koštac s rodnom neravnopravnošću.
Povijesno gledano, rodne razlike su na paraolimpijadi bile još vidljivije. Godine 2012. na tamo je nastupilo 35% sportašica, dok ih je na olimpijadi bilo 44%, no ove ih je godine 12% više te čine 43% natjecatelja/ica.
Paula Dunn, voditeljica britanskog paraolimpijskog programa, vjeruje da je razlog posvećenosti IPC-a dokidanju rodne diskriminacije pažnja koju pridaju diskriminaciji u sportu općenito. “Njihova osviještenost o diskriminaciji znači das u otvoreniji propitivanju stereotipa.”
Budući da se većina vodećih tijela u sportu muči s postizanjem bilo kakve naznake pariteta (63 sportske organizacije koje je analizirao Women in Sport ne ispunjavaju ni minimum od 25%), Paraolimpijski odbor mogao bi biti prvi u sportu koji će srušiti takozvani stakleni strop.
Plivačica Liz Johnson ističe da diskriminacija ne bi trebala imati mjesto u sportu te da je ono što paraolimpijada čini skretanje fokusa s invaliditeta ili roda i usmjeravanje na globalnu zajednicu fantastičnih sportaša i sportašica. [Ž.V.]
