Kraljem lipnja, u okolici Detroita održana je prva Međunarodna konferencija o muškim pravima, a ovaj trodnevni događaj posjetilo je između 150 i 200 sudionika koji su se okupili kako bi upozorili na probleme s kojima se susreću muškarci i dječaci u današnjem društvu.
Pokret za muška prava aktivan je virtualno, u takozvanoj ‘manosferi‘, koju nerijetko obilježava diskurs uznemiravanja i prijetnji, no, zahvaljujući upozorenjima organizatora konferencija je prošla u blažem tonu, izvijestila je Jessica Roy za Time.
Govornici su se osvrnuli na situacije u kojima su dječaci i muškarci u nepovoljnijem položaju od žena. Oni su naime više pogođeni recesijom iz 2008. godine, rjeđe se upisuju na studij odmah nakon srednje škole, čak ih četiri puta više počini samoubojstvo, a nemaju ni odgovarajuću mrežu podrške.
Bez sumnje, mnogi muškarci zaista trebaju pokret koji će podržati njih i njihove potrebe te im olakšati borbu za pitanja koja su im važna, poput razvoja muške kontracepcijske pilule, uspostave boljih programa za veterane, pomoći dječacima koji prolaze kroz adolescenciju, sve većim stopama samoubojstava, obiteljskog ili seksualnog nasilja prema muškarcima.
Međutim, iako su na konferenciji sudjelovali i oni koje tište neki od navedenih problema, kada ih je Roy upitala kada ih je netko diskriminirao samo zato što su muškarci, samo su se dvojica javila s osobnim iskustvom diskriminacije na radnom mjestu, iako je jedan priznao da je žena u navedenom slučaju jednostavno mogla biti kvalificiranija.
Paul Elam, organizator konferencije, nazvao je konferenciju „iznimno uspješnom“ i rekao kako ona predstavlja „novi dan u povijesti u načinu na koji raspravljamo o pitanjima muškaraca i žena“.
“Borba za prava muškaraca je nužna u svijetu koji vjeruje kako su muškarci osmislili pravila i imaju sva prava”, rekao je dr. sc. Warren Farrell, nekadašnji feminist, u obraćanju sudionicima konferencije. „Naravno, žene su možda nekad bile neravnopravne, ali to više nije slučaj“, čulo se na konferenciji. Kao i da su „žene iskrivile privatnu sferu i preuzele javni život“. “Zakonodavstvo je rutinski izrađeno da pogoduje ženama, a muškarce stavlja u nepovoljan položaj”, rekao je britanski aktivist Mike Buchanan, i dodao: “Dječaci su sve više ugroženi u feminiziranom obrazovnom sustavu”.
Roy je osjetila očitu nenaklonjenost ženama koja se manifestirala u komičnim doskočicama i usputnim komentarima, a Stefan Molyneux je u svom izlaganju otišao toliko daleko da je za nasilničko ponašanje muškaraca okrivio njihove majke, iako za takvu tvrdnju ne postoji nikakvo znanstveno utemeljenje.
Stoga, iako je aktivizam u području rješavanja važnih pitanja koja tište muškarce svakako hvalevrijedan, teško je oteti se dojmu kako je bitka usmjerena na krivu, također ranjivu, skupinu. [S.N.]
