Objavljeno

Odredba o sramoćenju na ‘stupu srama’

U travnju ove godine novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić osuđena je za kazneno djelo sramoćenja, Županijski sud u Zagrebu ovu je odluku ukinuo, no unatoč nastojanjima stručnjaka koji su upozoravali da je odredba o kaznenom djelu sramoćenja izrazito opasna po novinarske slobode, te da bi ju trebalo trajno odstraniti iz Kaznenog zakona, u prijedlogu izmjena i dopuna Kaznenog zakona Vlada RH nije se odlučila na taj korak.

Pravni stručnjaci i predstavnici novinara složni su u tome kako je riječ o određenom poboljšanju dosadašnjih odredbi, ali da se u cjelini i dalje radi o koraku natrag, koji ostavlja dovoljan prostor da se slučaj Lukić ponovi nekom drugom novinaru. U prijedlozima koji će se u saborskoj proceduri naći vjerojatno na jesen, ostaje se pri sustavu tri kaznena djela protiv časti i ugleda – uvreda, kleveta i sramoćenje.

Kazneno djelo sramoćenja obuhvaća one slučajeve koji su nekad bili pod klevetom, a odnose se na postupke u kojima počinitelj nije znao da iznosi neistinitu. Sramoćenje se dodatno sužava, promijenjen je i naziv u teško sramoćenje, a sve kako bi se naglasilo da će samo najteža kršenja časti i ugleda dovesti do kaznene odgovornosti.

Najvažnija novost je uvođenje članka o isključenju protupravnosti za kaznena djela uvrede i teškog sramoćenja, što znači da više neće biti kaznenog djela ako je počinjeno u novinarskom poslu, u umjetničkim i znanstvenim djelima ili drugoj javnoj djelatnosti, pod uvjetom da je učinjeno u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga. Najsporniji dio u kojem je teret dokaza istinitosti padao na okrivljenika, predloženim je izmjenama olakšan jer je smanjen broj okolnosti dokazivanja, poručuju iz Ministarstva pravosuđa.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka izjavio je kako se krovna cehovska organizacija, unatoč ovim promjenama, i dalje zalaže za potpuno ukidanje kaznenog djela sramoćenja. “Istina, Ministarstvo pravosuđa je novim prijedlogom ‘amnestiralo’ novinare od kaznenog djela istinite tvrdnje ali opet – to da su tvrdnje istinite počinitelj treba tek dokazati, umjesto da je tužitelj osporava. Osim toga, niti istinitost opet nije amnestirana od kažnjavanja, ako se činjenice odnose na ‘osobne ili obiteljske prilike’. Ali, javna osoba mora biti spremna i na iznošenje osobnih i obiteljskih prilika ako to novinar radi u javnom interesu”, tvrdi Duka i upozorava kako će isključenje protupravnosti i dalje ovisiti o arbitrarnim tumačenjima sudaca.

S ovim se slaže i profesor s pravnog fakulteta Davor Derenčinović, koji smatra da su predložene izmjene Kaznenog zakona koje se tiču sramoćenja, uvrede i klevete pozitivne, no da bi najbolje bilo u potpunosti izbrisati sramoćenje iz Kaznenog zakona. “Mislim da sramoćenje nije pravo rješenje, zbog čega će i dalje u praksi biti dosta problema. Umjesto sramoćenja, trebalo bi to riješiti odredbama donesenim još 1997., kojima je ovaj sadržaj bio pokriven kroz klevetu, iznošenje osobnih i obiteljskih prilika i predbacivanjem kaznenih djela. Sramoćenjem je ta zona znatno proširena. Ali, radilo se o vrlo neodređenoj i nejasnoj odredbi, što se potvrdilo nekim nepravomoćnim presudama donesenim na temelju sramoćenja. Te su presude pogrešne i mogu utjecati na slobodu novinarskog posla, autocenzuru i svega ostalog”, kaže Derenčinović.

Umjesto predloženih izmjena, HND se zalaže za dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda, kao i sramoćenja i uvrede i klevete. To su, osim primjerice Velike Britanije, u zadnjih petnaestak godina učinile i susjedna BiH, Rumunjska, Crna Gora, Srbija te Makedonija.

Prema podacima Ministarstva pravosuđa, od uvođenja odredbe sramoćenja podignuto je čak 150 tužbi, a riješeno je 60 predmeta, od čega je 45 tužbi odbačeno ili obustavljeno. Međutim, kada je riječ o omjeru oslobađajućih i osuđujućih presuda, statistika je na strani osude počinitelja. Tako je dosada doneseno 13 osuđujućih presuda (sedam pravomoćno, šest nepravomoćno) i tek dvije oslobađajuće! [H.Š.] H-Alter


Povezano