U ožujku 2007. godine Španjolska je uvela politiku dvotjednog plaćenog očinskog dopusta. Potez se pokazao izrazito popularnim – u prvoj godini je 55% muškaraca koji su zadovoljavali uvjete koristili plaćeni dopust. Trajanje dopusta pokrivena programom udvostručena je u 2017. godini i proširena na pet tjedana u 2018., s dodatnim povećanjima koja se očekuju do 2021.
Ekonomisti/kinje koji pročavaju učinke mjere iz 2007. godine proučili su što se dogodilo obiteljima s djecom prije i poslije početka programa i pronašli razlike u rezultatima.
Skupina muškaraca koji su ispunjavali uvjete za roditeljski dopust ostali su na radnom mjestu u jednakoj mjeri kao i muškarci koji nisu ispunjavali iste uvjete. Međutim, bili su više angažirani oko djece nakon posla, ali je i za njihove partnerice bilo vjerojatnije da će ostati raditi. U tom smislu, čini se da je program postigao ono što čemu su se kreatori politika nadali.
Pomalo neočekivano, istraživačice_ci su također otkrile_i kako je za obitelji koje su ispunjavale uvjete za roditeljski dopust manje vjerojatno da će imati djecu u budućnosti. U istraživanju objavljenom u Journal of Public Economics, ekonomistkinja Lídia Farré sa Sveučilišta u Barceloni i Libertad González sa Sveučilišta Pompeu Fabra procjenjuju da su dvije godine kasnije roditelji koji su ispunjavali uvjete za dopust imali 7% do 15% manju vjerojatnost da će imati još jedno dijete. Iako je se ta razlika disperzirala u budućnosti, čak i nakon šest godina za roditelje koji su imali pravo na dopust je bilo manje vjerojatno da će ponovno imati dijete.
Istraživačice su predložile intrigantno obrazloženje zašto je tome tako. Nakon što je roditeljski dopust uveden, upitnici koje su ispunjavali španjolski muškarci u dobi od 21 do 40 godine pokazali su kako žele manje djece nego prije. Farré i González smatraju kako je provođenje više vremena s djecom ukazalo muškarcima na trud i troškove vezane uz odgoj djece, što je u konačnici „promijenilo njihove preferencije s broja djece na kvalitetu odnosa.“
U isto vrijeme, žene su počele pokazivati preferencije za veće obitelji – to može biti znak da je poželjnije imati veći broj djece uz malo više ravnoteže oko raspodjele kućanskih poslova.
No, autorice ističu da je nemoguće izvući zaključke iz promatranja ovih podataka u samo jednoj zemlji. Korelacija ne podrazumijeva nužno uzročno-posljedičnu vezu te je moguće da su drugi čimbenici odigrali ulogu (primjerice, globalna financijska kriza je pogodila Španjolsku punom snagom oko godinu dana nakon što je uvedena mjera dopusta). [T.G.] QZ…
