Knjiga The Invisible Boy rezultat je međunarodnog i multidisciplinarnog istraživanja o načinu na koji dječaci postaju dječaci te o suvremenom načinu oblikovanja dječačkih identiteta, a nositelj ovog globalnog istraživačkog projekta je Odsjek za primijenjene obrazovne znanosti Sveučilišta Umeå, Švedska.
U istraživanjuje sudjelovalo 24 umjetnica/ka i znanstvenica/ka iz Švedske, SAD-a, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva, Finske, Novog Zelanda, Hrvatske, Nigerije, Švicarske, Indije, Kanade i Italije. Publikacija ima 20 poglavlja, a sadrži znanstvene radove, video i glazbene uratke, crteže, digitalne prikaze i fotografije.
Upravo kombiniranjem najrazličitijih intelektualnih izražaja, poglavlja oblikuju primjer višenačinskih istraživanja jednog kompleksnog područja kao što je oblikovanje rodnog identiteta. Na isti način 2012. godine ovaj tim je pristupio i pitanju oblikovanja suvremenog ženskog rodnog identiteta, a rezultat je knjiga The Invisible Girl.
Ključna istraživačka pitanja kojima se bavi The Invisible Boy projekt su: Što danas znači postati dječak?, Kako se dječaštvo manifestira u različitim kontekstima?, Kako možemo opisati očeve i sinove u suvremenom društvu? i Možemo li nevidljivog dječaka učiniti vidljivim na drugačiji način od onog kako to čine mediji?
U pokušaju pronalaska odgovora, knjiga polazi od pretpostavke da je postajanje dječakom vrlo osoban proces koji se istovremeno nužno isprepliće s kolektivnim idejama o tome što bi dječaštvo trebalo biti. Upravo iz tog razloga, moguće je proces oblikovanja muškog identiteta promatrati u korelaciji s procesom oblikovanja ženskog identiteta jer su oba suočena i izazivana od strane konvencionalnih društvenih koncepata i praksi.
Istraživanje je pokazalo da iako postoji sličnost na području faktora utjecaja na oblikovanje ženskih i muških rodnih identiteta, postoje razlike u iskustvu, odnosno postajanje dječakom se temelji na drugačijoj društvenoj premisi pri čemu se njihovo oblikovanje identiteta odvija kroz drugačiji dijalog s društvom koje im nameće određene norme poput one da su muškarci i dječaci neranjivi i sposobniji, pri čemu ih se automatizmom stavlja na više mjesto na društvenoj ljestvici pa samim time njihov pad biva težim.
Autorice i autori u svojim tekstovima pokazali su da su suvremene muškosti višestruke i mnogobrojne, ali još uvijek postoji jedna koja je superiorna, a koja uvijek biva povezivana s očekivanjima nasilja, poricanja emocija i rizičnog ponašanja.
Kako razvijati vlastiti rodni identitet u ovakvom suvremenom društvenom kontekstu, pitanje je na koje ova knjiga pokušava odgovoriti kroz četiri velike tematske cjeline: Pregovaranje identiteta, Tjelesno postojanje, Prekinuto dječaštvo te Rod i suvremeni mediji. [A.Z.]
