„U doba ponovnih prijetnji pravima žena i rodnoj ravnopravnosti, moramo udvostručiti svoje napore u zaštiti ženskog seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava“, stoji u komentaru Povjerenika za ljudska prava EU Nilsa Muižniekisa, u kojem ističe da Konvencija o eliminacija svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) ženama osigurava pravo na slobodno i odgovorno planiranje obitelji, kao i pristup informacijama i edukaciji.
Muižniekis navodi kako su diskriminacija žena i rodna stereotipizacija i dalje prisutne u Europi, te kako je i sam izrazio zabrinutost zbog regresivnih trendova i pokušaja kontroliranja ženskih tijela i seksualnosti, koji mogu dodatno onemogućiti ostvarivanje reproduktivnih orava te ugroziti napredak do sada postignut na polju rodne ravnopravnosti, a u nastavku teksta komentira problematiku spolnog odgoja, prava na kontracepciju, prava pri porodu te pristup pobačaju.
Spolni odgoj u školama nužan je preduvjet osiguravanja seksualnih i reproduktivnih prava žena, i ključna je pretpostavka prava na obrazovanje i zdravlje. I Europski odbor za socijalna prava i UN-ov Odbor za prava djeteta ističu da adolescenti u sklopu školskog kurikuluma trebaju imati pristup odgovarajućim i objektivnim informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući planiranje obitelji, kontracepciju i prevenciju spolno prenosivih bolesti.
„Unatoč tome, spolni odgoj u školama susreće se sa snažnim otporom nekih roditelja i drugih dionika. U nekim mjestima, roditelji imaju pravo djecu isključiti iz nastave spolnog odgoja. Oni pak koji podučavaju spolni odgoj često nisu adekvatno osposobljeni i educirani. U drugim slučajevima, spolni odgoj sadrži obmanjujuće informacije i vrijednosne sudove, uključujući stigmatizaciju homoseksualnosti ili pobačaja kod mladih djevojaka. U nekim zemljama, uključujući Litvu, Rumunjsku i Rusiju, u osnovnoškolskom i srednješkolskom trenutno ne postoji dobno prilagođena edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima koja sadrži rodnu perspektivu.“, piše Muižniekis.
U nastavku navodi da unatoč upozorenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o važnosti kontracepcije i unatoč medicinskom napretku u ovom polju, recentne studije ukazuju na ograničavenje pristupa kontracepciji u Europi i to kroz: obamnjujuće informacije o sigurnosti kontraceptiva i stigmu koja i dalje obeshrabruje žene da otvoreno razgovaraju o metodama kontracepcije s medicinskim stručanjacima/kinjama.
Hrvatsku u društvu sa Češkom i Slovačkom spominje u kontekstu zaključaka Odbora CEDAW prema kojem navedene zemlje trebaju osigurati akdekvatne standarde njege i uvažavanja prava žena, dostojanstva i autonomije tijekom poroda, ističući osobito činjenicu da uvjeti pri porodu i opstetriče uskuge nepotrebno ograničavaju okolnosti poroda.
Ističe dakako i da zabrana pobačaja ne utječe na njihovo smanjenje, već samo vodi nesigurnim pobačajima koji nose veću traumu i mortalitet žena, zbog čega upozorava na zemlje koje se drže restriktivnih zakona o pobačaju, te uzdvaja Irsku, San Marino i Andoru te osobito Poljsku koja zakon želi dodatno radikalizirati. Zabrinjava i trend uvođenja obveznog savjetovanja i perioda čekanja prije omogućavanja pobačaja , kao i praksa priziva savjesti u nekoliko zemalja, poput Italije u kontekstu koje je Europski odbor za socijalna prava zaključio da se radi o kršenju prava na zdravlje jer nadležni nisu u skladu sa zakonom osigurali pobačaj čak i u slučaju kad postoji velik broj liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti.
Osim toga, mjere štednje imaju ozbiljan utjeca na pristupačnost uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja, koje i nepristupačne i ženama u ruralnim područjima i izbjeglicama. U nekoliko europskih zemalja Romkinje i žene s intelektualnim i psiho-socijalnim poteškoćama izlažu se prisilnoj sterilizaciji, a takvi su slučajevi zabilježeni u Češkoj, Norveškoj, Slovačkoj, Švedskoj i Švicarskoj.
Na kraju, Muižniekis ističe mjere koje bi sve zemlje članice Vijeća Europe trebale usvojiti kako bi ženama osigurale puni i jednaki pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima.
– osigurati fizičku i ekonomsku pristupačnost usluga seksualnog i reproduktivnog zdravlja za sve žene diljem zemlje, te kvalitetu usluge u skladu s Člankom 22. Odbora za ekonomska, socijalna i kulturalna prava o Pravu na seksualno i reproduktivno zdravlje
– sve žene, uključujući adolescentice trebaju imati pristup informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju koje se temelji na dokazima, nije diskriminatorno i poštuje njihovo dostojanstvo i autonomiju.
– u školama obvezan treba biti spolni odgoj koji je prilagođen dobi, utemeljen na dokazima, znanstveno točan i bez predrasuda
– države trebaju poduzeti sve potrebne mjere kako bi otklonile prepreke pristupu kontracepciji za sve žene te osigurati moderne kontraceptive, uključujući hitnu kontracepciju, te osigurati novčanu pristupačnost
– države trebaju osigurati pristupačnost usluga za adekvatan i siguran porod koje su u skladu sa standardima njege, poštuju autonomiju žene te zahtjevaju informirani pristanak
– sve države ohrabruje se da dekriminaliziraju pobačaj, a tamo gdje zakonsko pravo postoji da se u potpunosti primjenjuje bez nepotrebnih ograničenja
– države trebaju zaštititi sve žene, a osobito Romkinje, pripadnice manjina, imigrantkinje, žene s invaliditetom, LBT žene, siromašne žene i žene u ruralnim područjima, kao i mlade i starije žene od višestukih oblika diskriminacije u polju seksualnog i preroduktivnog zdravlja i prava. [Ž.V.]
