Siromašne, nepismene i nemoćne, radnice na poljima Španjolske, Maroka i Italije prisiljene su trpjeti uvrede, udarce i silovanja od strane svojih poslodavaca, izvještava CORRECTIV. Čak 80% jagoda koje nalazimo na policama trgovina diljem Europe uvezeno je iz andaluzijske regije Huelva.
Žene u takvoj industriji postaju preferirana radna snaga s obzirom na marljivost, neizbirljivost u pogledu uvjeta rada i poniznost. Poslodavci su svjesni činjenice da takvim karakteristikama prethodi teška financijska situacija, a posežu i za kažnjavanjima prilikom rada, kao i uskraćivanjima pitke vode njihovoj djeci kako bi osigurali šutnju.
Tako jedna španjolska djelatnica izjavljuje: „Juan viče na nas jer govorimo marokanski, jer ne znamo španjolski. Stalno nas vrijeđa.”
Radnica na poljima Maroka također progovara o problemima s nadređenim: „Poslao bi me da radim sama, dok su ostali bili negdje drugdje, te bi me pokušao napasti.”
Pravna podrška je vrlo slaba. U Španjolskoj tek rijetke žene prijavljuju zlostavljanje, no pokretanje spora je gotovo nemoguće bez dokaza poput uzorka sperme, čak i u slučajevima u kojima je ginekološkim pregledom ustanovljeno silovanje. U Italiji je situacija možda i najsloženija s obzirom na vladavinu organiziranog kriminala koja onemogućava kazneno gonjenje čak i uz dokaze kako se obitelji žrtava ne bi dovele u opasnost.
Jedna pritužba je dovoljna za otkaz. Odbijanje seksualnih ponuda za žene često znači gubitak posla. Govore mi o tome, ali ne žele podnositi tužbu budući da su takve stvari teško dokazive, tvrdi talijanska sidikalistica Maria Viniero.
S druge strane, u Maroku se o takvim slučajevima izvještava u lokalnim medijima i na društvenim mrežama, no i dalje je prisutna stigma unutar obitelji.
Znakovite su i vrlo visoke stope pobačaja na područjima španjolskog mjesta Palos de la Frontera i talijanskog grada Vittoria. Naime, broj zahtjeva za pobačajem drastično raste tijekom sezone prikupljanja plodova, a u Španjolskoj čak 90% njih dolazi upravo od migrantskih radnica, naročito Marokanki, Rumunjki i Bugarski. Josefa Mora Gomez, djelatnica lokalnog zavoda za javno zdravstvo, vjeruje kako je većina tih neželjenih trudnoća upravo posljedica silovanja. Slično tome, broj pobačaja u Vittoriji osjetno je viši nego u drugim talijanskim gradovima.
Suprotno španjolskoj pasivnosti, u Maroku i Italiji se radi na promjenama. Marokanski sindikati nastoje radnicama osigurati plaće jednake onima muškaraca, sigurnije uvjete rada i porodiljni dopust, a bore se i za veći broj žena na visokim pozicijama što bi, vjeruju, smanjilo učestalost seksualnog nasilja. No najveći problem i dalje predstavlja društvena percepcija seksualnog nasilja koja krivnju prebacuje na žrtvu.
Italija je u studenom 2016. godine predstavila novi zakon protiv izrabljivanja poljoprivrednih radnika/ca koji predviđa zatvorsku kaznu za počinitelje u trajanju od šest do osam godina ili novčanu kaznu u iznosu od 1000 do 2000 eura, ovisno o težini i vrsti počinjenog zločina. No radnici su skeptični budući da je za prijavu ipak potreban dokaz, a na plantažama, kako govori jedan bivši radnik, nema solidarnosti niti svjedoka.
Prevela i prilagodila: Karmen Došen
Izvor: Correctiv
